Ljudi koji precizno razlikuju sitne razlike među zvukovima brže i točnije usvajaju izgovor stranog jezika, pokazalo je istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Londonu (UCL) i japanskog Sveučilišta Tohoku. Autori zato smatraju da bi nastava jezika trebala više pozornosti posvetiti slušanju i izgovoru, a manje se oslanjati na gramatiku, vokabular i ponavljanje.
U istraživanju je sudjelovalo 67 Japanaca koji uče engleski. Morali su razlikovati engleske samoglasnike kojih u japanskom nema, a istraživači su pritom mjerili koliko dobro primjećuju male promjene u visini, trajanju i tonu zvuka. Aktivnost njihova mozga pratili su funkcionalnom magnetskom rezonancijom (fMRI).
Manje oslanjanja na materinski jezik
Kad učimo strani jezik, nove glasove često provlačimo kroz obrasce materinskog. Zbog toga teško prepoznajemo glasove koji u njemu ne postoje ili se izgovaraju drukčije.
Sudionici s preciznijim slušnim opažanjem brže su i točnije svladavali nepoznati izgovor. Snimke mozga pokazale su da su se manje služili sustavima povezanima s obradom jezika i pokretima potrebnima za govor. Njihova je moždana aktivnost više nalikovala onoj koja se javlja pri obradi zvukova koji nisu govor. Nove glasove, dakle, nisu toliko pokušavali ugurati u kalup japanskog, pa su ih lakše prepoznavali.
Talent nije jedino objašnjenje
Voditelj istraživanja Kazuya Saito-van Poeteren, profesor obrazovanja u području učenja drugog jezika na UCL-ovu Institutu za obrazovanje, ne vjeruje da se teškoće s jezicima mogu svesti na urođene sposobnosti.
„Ne mislim da su Britanci biološki loši u učenju jezika. Problem je vjerojatnije u tome što mnogi imaju premalo smislenog kontakta sa stranim jezikom, uz metode poučavanja koje ne razvijaju nužno slušne vještine potrebne da bi se taj ograničeni kontakt što bolje iskoristio”, rekao je.
Prema njegovim riječima, dobar sluh najviše dolazi do izražaja kad je izloženost jeziku mala. Tko jezik čuje i koristi samo nekoliko sati tjedno, uz dobar sluh može mnogo izvući i iz relativno malo materijala. Drugima za usvajanje nepoznatih zvukova može trebati znatno više slušanja.
Saito-van Poeteren poručuje da bi poučavanje stranih jezika trebalo nadići pristup koji se temelji na „više vježbe” i usmjeriti se na razvoj slušnih sposobnosti važnih za učenje jezika, uz uvažavanje razlika među pojedincima u slušnom opažanju.
Mozak uči slušajući
Padraic Monaghan, profesor kognitivnih znanosti na Sveučilištu Lancaster, koji se ne navodi među autorima istraživanja, podsjeća da ljudi jezik prirodno usvajaju tako što su mu izloženi. Njihove se sposobnosti pritom razlikuju, osobito na početku učenja.
„Tradicionalno učenje jezika oslanja se na strukturirano vježbanje, ali naš je mozak prirodno prilagođen usvajanju jezika kroz izloženost. Ovo istraživanje potvrđuje koliko je slušanje važno za učenje, premda se ljudi razlikuju po osjetljivosti na zvukove, barem u ranim fazama susreta s novim glasovima”, rekao je Monaghan.
Rezultati ne znače da gramatika i vokabular nisu bitni. Istraživači su proučavali vezu između prepoznavanja zvukova i usvajanja izgovora, a ne to koliko uspješno netko svlada jezik u cjelini, kako navodi tportal.hr.
