Astronomi su u bijelom patuljku WD J1330+6435 pronašli prvi vjerodostojno identificiran primjer zelene zvijezde, barem prema onome što autori istraživanja dosad znaju. Zelenkast sjaj ponajviše duguje natriju, kojeg u njegovoj atmosferi ima neuobičajeno mnogo.
Istraživački tim predvodi astronom Mark Hollands sa Sveučilišta Warwick. Njihov rad pokazuje da ni ostali bijeli patuljci nisu nužno bijeli, nego mogu poprimiti ružičastu, ljubičastu ili cijan, odnosno zelenkastoplavu boju.
Boju obično određuje temperatura
Bijeli patuljci gusti su ostaci koji preostanu kad zvijezde poput Sunca dođu do kraja svojeg života. Ime upućuje na bijelu boju, no njihova svjetlost može biti mnogo raznolikija.
Kod većine zvijezda boja ovisi ponajprije o temperaturi. Hladnije zvijezde sjaje crvenkasto ili narančasto, one najtoplije blijedoplavo. Astronomi su pretpostavljali da se tog obrasca uglavnom drže i bijeli patuljci.
Hollands objašnjava da se većina zvijezda, pa i većina bijelih patuljaka, ponaša poput „savršenih izvora zračenja”, zbog čega im boju gotovo potpuno određuje temperatura. „Ali nitko zapravo nije istražio što bi još bilo moguće kod bijelih patuljaka”, rekao je. Dodao je da te nevjerojatno guste zvijezde mogu proizvesti boje koje nitko nije očekivao te da su ga neke od njih doista iznenadile.
Natrij upija crvenu i žutu svjetlost
Odgovor se krije u gustoći atmosfere. Kod najhladnijih bijelih patuljaka ona doseže otprilike jedan gram po kubičnom centimetru, koliko ima i voda. To je milijunima puta više od gustoće Sunčeve fotosfere, sloja iz kojeg dolazi vidljiva svjetlost.
U tako zbijenoj sredini elementi u tragovima, primjerice ugljik, kalcij i natrij, međudjeluju s helijevom plazmom koja ih okružuje. Zato upijaju širi raspon valnih duljina nego u rjeđim atmosferama, a to mijenja ukupnu boju koju bi promatrač vidio.
WD J1330+6435 privukao je na sebe stjenoviti materijal iz vlastitog planetarnog sustava. Atmosfera mu se time obogatila kalcijem, litijem i najviše natrijem. Natrij u gustoj atmosferi upija velik dio svjetlosti u žutom, narančastom i crvenom dijelu spektra, pa ono što preostane djeluje zelenkasto. Prema modelima istraživača, pri temperaturi od približno 4000 Celzijevih stupnjeva svjetlost ove zvijezde izgledala bi žutozeleno.
Kako su izračunali boju
Tim se oslonio na spektre, zapise koji nastaju kad se zvjezdana svjetlost razloži prema valnim duljinama. Iz njih astronomi mogu iščitati temperaturu i kemijski sastav nekog objekta.
Spektre su zatim obradili modelom ljudskog vida. Tako su izračunali koju bi boju oko zabilježilo kad bi zvijezdu moglo promatrati izbliza, kao razlučeni disk.
Rad s rezultatima istraživanja objavljen je u časopisu RAS Techniques and Instruments, kako navodi tportal.hr.
