Šestero hrvatskih znanstvenika izračunalo je koliko se snažno može zatresti tlo ispod naših gradova. Najlošije prolazi obala, a rezultati iznenađuju kad je riječ o niskim kućama.
Opasnost od potresa u Hrvatskoj najveća je uz jadransku obalu, osobito na dubrovačko-neretvanskom području i u srednjoj Dalmaciji. Pokazuje to nova procjena potresne opasnosti koju su izradili Snježana Markušić, Iva Žilić, Tomislav Fiket i Anja Majurec s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog PMF-a, Davor Stanko s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu i Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta. Rad je 17. rujna objavljen u međunarodnom časopisu Bulletin of Earthquake Engineering, piše Index.
Zadar nije među šest gradova za koje su autori objavili pojedinačne brojke. Izdvojili su Dubrovnik, Split, Rijeku, Zagreb, Petrinju i Osijek, a model pokriva cijelu Hrvatsku i velik dio susjednih zemalja. Za Zadar zato zasad vrijedi opći zaključak: grad je u obalnom pojasu koji nova karta svrstava u najizloženiji dio zemlje.
Najzanimljiviji rezultat tiče se obiteljskih kuća. Za niske i krute zgrade nova procjena na obali i u Petrinji daje veća potresna opterećenja od onih koja su danas propisana. Za visoke zgrade dobiva se suprotno, opterećenja su uglavnom manja od propisanih.
Objašnjenje je u ritmu kojim se zgrade njišu. Svaka ima svoj prirodni period titranja, a on iznosi oko desetinke sekunde po katu. Obiteljska kuća titra s periodom od 0,1 do 0,2 sekunde, zgrada od desetak katova s periodom od oko jedne sekunde. Zgrada se najjače njiše kad tlo titra sličnim ritmom, kao ljuljačka koju netko gura u pravom trenutku. U svim gradovima koje je studija obradila trešnja je najjača upravo na periodu od 0,2 sekunde, odnosno na ritmu niskih kuća.
Usporedba s propisima ipak nije potpuno ravnopravna. Važeći projektni spektar odnosi se na čvrstu stijenu, a nova procjena uzima u obzir i stvarno tlo ispod gradova. Prema riječima Snježane Markušić, karta izrađena za jednoliku stijenu na nekim mjestima može podcijeniti, a na drugima precijeniti opasnost, i ne postoji jedan faktor kojim bi se to moglo ispraviti za cijelu zemlju.
Brojke za šest gradova
Opasnost se izražava najvećim vodoravnim ubrzanjem tla tijekom trešnje, u jedinicama g. Jedan g jednak je ubrzanju sile teže od 9,81 m/s². Uz stvarne uvjete tla Dubrovnik ima oko 0,40 g, Split 0,32 g, Rijeka 0,27 g, Zagreb 0,24 g, Petrinja 0,22 g, a Osijek 0,08 g. U svakom od tih gradova postoji oko 10 posto vjerojatnosti da će ubrzanje tla u sljedećih 50 godina premašiti navedenu vrijednost.
To nije magnituda. Magnituda opisuje energiju oslobođenu u žarištu potresa, a ubrzanje tla govori koliko se snažno tlo trese na određenom mjestu.
Područje Siska, Moslavine i Petrinje, unatoč nizu snažnih potresa iz 2020., prema rezultatima spada u skupinu umjerene opasnosti. Autori upozoravaju da i slabija trešnja može napraviti veliku štetu ako su zgrade loše građene.
Tlo ispod kuće mijenja sliku
Dvije jednake kuće neće se jednako zatresti ako jedna stoji na čvrstoj stijeni, a druga na debelom sloju mekšeg tla, jer mekše naslage mogu pojačati trešnju. Nova procjena zato uključuje podatke o tlu, umjesto da računa samo za stijenu. Davor Stanko objašnjava da se tako pojačanje trešnje obuhvaća izravno, a ne naknadnim pojednostavljenim faktorom.
Na opasnost utječu i potresi izvan Hrvatske, pa je obrađeno područje znatno šire od državnih granica. Za Dubrovnik su, primjerice, važna potresna područja Crne Gore i Albanije. Šire područje podijeljeno je na 32 zone prema geološkoj građi, potresnoj aktivnosti i rasjedima, a izračuni su rađeni u otvorenom programu OpenQuake. Iz kataloga su uklonjeni prethodni i naknadni potresi, nakon čega je ostalo 90.003 glavna potresa, tek 14,9 posto svih zabilježenih. Gotovo tri četvrtine bili su naknadni potresi.
Što znači „potres od 475 godina”
Podatak o povratnom razdoblju od 475 godina lako zavara. Ne znači da takva trešnja dolazi jednom u 475 godina i da nakon nje slijede stoljeća mira. Godišnja vjerojatnost da će trešnja premašiti tu razinu iznosi oko 0,2 posto, a u 50 godina, koliko se računa da traje zgrada, to se nakupi do oko 10 posto.
Model pretpostavlja da potresi nemaju pamćenje, kao kod bacanja kocke: prethodni rezultat ne određuje sljedeći. Za najvažniju infrastrukturu računa se i rjeđa, jača trešnja, s povratnim razdobljem od 2475 godina i oko 2 posto vjerojatnosti premašivanja u 50 godina.
Zašto je trebala nova karta
Važeća karta dio je nacionalnog dodatka Eurokodu 8 iz 2011., europskoj normi za potresno otpornu gradnju, i temelji se na ranijim istraživanjima. Od tada su prikupljeni novi zapisi potresa i podaci o tlu, a 2024. objavljena je druga generacija Eurokoda 8, za koju Hrvatska mora donijeti novi nacionalni dodatak.
U međuvremenu je Zagreb u ožujku 2020. pogodio potres magnitude 5,5, a Petrinju u prosincu iste godine potres magnitude 6,2. Dubrovnik je 1667. gotovo uništio potres procijenjene magnitude oko 7.
Propisi se ne mijenjaju preko noći
Studija ne propisuje zakonski obvezujuće vrijednosti i nije nacionalni dodatak normi. Markušić naglašava da autori nude znanstvenu podlogu na koju se nadležna tijela mogu osloniti kad krenu u izradu novog dodatka.
Posla ima i dalje. Korbar navodi da za Petrinjski i Pokupski rasjed, odgovorne za najjače potrese u Hrvatskoj, još nema dovoljno potpunih podataka da bi ih se pouzdano modeliralo zasebno, i da je to prioritet za sljedeću generaciju modela. Iva Žilić dodaje da je hrvatska baza zapisa jakih potresa još razmjerno mala te da je treba proširiti, uz izradu detaljnije nacionalne baze podataka o tlu, piše Index.
