Odrasli s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću koji su 12 tjedana svaki dan jeli tri porcije punomasnih mliječnih proizvoda nisu se debljali više od onih koji su jeli malo mliječnih proizvoda, a ni kolesterol im se nije pogoršao. To je pokazalo istraživanje koje je vodio Harvey Anderson, profesor nutricionizma na Medicinskom fakultetu Temerty Sveučilišta u Torontu. Rezultati su objavljeni u časopisu The Journal of Nutrition.
Nalaz je zanimljiv jer prehrambene smjernice u Kanadi i mnogim drugim zemljama desetljećima preporučuju mlijeko, jogurt i druge mliječne proizvode s malo masti ili bez nje. Razlog je zasićena mast, koje u punomasnim proizvodima ima više i koja može podići razinu LDL kolesterola u krvi. Taj se kolesterol često naziva „lošim” jer pridonosi masnim naslagama u arterijama, a one s vremenom povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara te drugih bolesti srca i krvnih žila.
Tri skupine, različita pravila
U istraživanju su sudjelovale 74 odrasle osobe, nasumično raspoređene u tri skupine. Prva je jela malo mliječnih proizvoda uz smanjen unos kalorija. Druga je svaki dan jela tri porcije mliječnih proizvoda, a ukupan unos kalorija trebao je odgovarati energiji koju tijelo potroši. Treća je također jela tri porcije dnevno, ali bez posebnih ograničenja kalorija. Svi su se ravnali prema kanadskom prehrambenom vodiču, a punomasne mliječne proizvode dobivali su od istraživača.
Nakon 12 tjedana znanstvenici su usporedili tjelesnu težinu, sastav tijela, kolesterol i druge pokazatelje metabolizma. Između skupina koje su jele mnogo i malo mliječnih proizvoda nije bilo značajnih razlika u debljanju, sastavu tijela ni kolesterolu. Sudionici koji su jeli više mliječnih proizvoda imali su bolji krvni tlak i unosili više kalcija, proteina i vitamina D.
„Oni koji su jeli tri porcije mliječnih proizvoda nisu imali nepovoljne razine kolesterola ili lipida u krvi ni znakove inzulinske rezistencije”, rekao je Anderson. Lipidi u krvi masti su i tvari slične mastima, poput kolesterola i triglicerida. O inzulinskoj rezistenciji govori se kad stanice slabije reagiraju na inzulin, pa tijelo teže održava razinu šećera u krvi, a raste rizik od dijabetesa tipa 2.
Građa namirnice, ne samo jedan sastojak
Anderson ističe da brojna istraživanja na ljudima nisu pronašla jasnu vezu između punomasnih mliječnih proizvoda i lošijeg zdravlja. Neka upućuju i na moguće zaštitne učinke. Istraživanje koje je vodila profesorica Kozeta Milliku s istog fakulteta povezalo je punomasno mlijeko s manjim rizikom od pretilosti u djetinjstvu.
Jedno moguće objašnjenje znanstvenici zovu hipotezom mliječnog matriksa. Prema njoj, na to kako tijelo iskorištava hranjive tvari utječe i fizička građa namirnice, a ne samo zbroj masti, proteina, vitamina i minerala u njoj. U mliječnim su proizvodima dvije vrste proteina, kazein i proteini sirutke, povezane s mašću, a među njih su umiješane druge hranjive tvari, objašnjava Anderson. Ti se proteini probavljaju i apsorbiraju različitom brzinom. Prema njegovim riječima, takav složen raspored može utjecati na to koliko se brzo hranjive tvari oslobađaju tijekom probave, pa tijelo na cijelu mliječnu namirnicu može reagirati drukčije nego na istu količinu zasićene masti uzetu zasebno.
Zašto bi to moglo zanimati starije
Istraživači smatraju da bi rezultati mogli biti posebno važni za starije osobe. S godinama im se energetske potrebe često smanjuju, no za očuvanje mišića i kostiju i dalje trebaju dovoljno proteina i drugih hranjivih tvari, što je teško postići kad je apetit manji. Mliječni su proizvodi, kaže Anderson, poznat i praktičan izvor proteina, kalcija i drugih hranjivih tvari, a mnogi ih stariji ionako redovito jedu.
Što istraživanje nije pokazalo
Istraživanje je bilo relativno malo i trajalo samo tri mjeseca. Nije utvrdilo smanjuje li dugotrajno jedenje punomasnih mliječnih proizvoda rizik od dijabetesa, bolesti srca ili drugih kroničnih bolesti ili ga povećava, a za to su potrebna veća i dulja istraživanja. Rezultati ne znače ni da je zasićena mast bezopasna ni da bi svi trebali prijeći na punomasne proizvode, nego upućuju na to da treba gledati cijelu namirnicu, njezinu građu i prehranu u cjelini. Anderson zato zagovara jednostavan pristup: raznoliko se hraniti i ničega ne jesti previše.
Istraživanje su financirali Dairy Research Cluster 3, u sklopu programa Canadian Agricultural Partnership AgriScience Program, i program Mitacs Accelerate, kako navodi ScienceDaily.
