Nedavno održani Cataleya Cup na kojem su mladi nogometaši NK Sabunjar u finalu za U8 selekciju uzeli zlatnu medalju i mjeru prvoligaškom Varaždinu (2-0), skrenuo je pozornost na Školu nogometa u Privlaci koju vodi bivši nogometaš i profesor tjelesne i zdravstvene kulture Jurica Zanki. Iako je veselje zbog uspjeha optočenog zlatnim sjajem bilo veliko, zasluženo i dodatno ukrašeno broncom selekcije U10, nije riječ o najvećem uspjehu malih i mladih Sabunjara. Zlato, doduše, lijepo sja, ali nije to cijela priča.
– Naš se najveći sportski uspjeh krije u rezultatima koji ne stanu u jedan turnirski vikend – kaže Zanki. Već šest godina mlađi pioniri i pioniri natječu se u Drugoj Dalmatinskoj ligi protiv klubova s područja od Zadra do Dubrovnika. Zadar, biogradski Primorac, Velebit iz Benkovca, Vodice, Dugopolje i Neretva iz Metkovića, jedni su od uglednijih suparnika privlačkih žuto-plavih.
– To je za nas možda i najveći uspjeh. Jedno je osvojiti turnir na kojem utakmica traje dvadesetak minuta, a sasvim drugo tijekom cijele sezone uspješno igrati protiv jakih protivnika iz poznatih dalmatinskih klubova. Prije tri godine naši su pioniri završili prvi u svojoj skupini Druge Dalmatinske lige, što me čini ponosnim jer je taj rezultat pokazatelj kontinuiteta rada tijekom cijele godine – govori prvi čovjek privlačke nogometne škole. Naravno, napominje Zanki, djeci je bilo lijepo i drago osvojiti turnir te dobiti pehar i medalje, posebno zato što je riječ o turnirskom natjecanju koje je okupilo sve što vrijedi u hrvatskom nogometu.
– Nama rezultat u toj dobi nije najvažniji. Primarni zadatak nam je okupiti što više djece, stvoriti široku bazu te im omogućiti da kroz nogomet rastu i razvijaju se. Veliki uspjeh Škole nogometa u cjelini bit će ako što više djece ostane u sportu do kadetske i seniorske dobi, a najveći su uspjeh dječji osmjesi, zdrav razvoj i pune tribine – ističe voditelj Škole nogometa.
A djece je u Sabunjaru sada više nego ikad. Škola nogometa okuplja oko 150 dječaka i djevojčica, što je brojka koju je privlački klub prvi put dosegnuo prošle godine i uspio je zadržati. Mladi Sabunjari treniraju u pet dobnih kategorija: papalinama, tićima, mlađim pionirima, pionirima i kadetima. Najbrojniji su upravo oni najmlađi, ali posebnost Sabunjara nije samo u brojnosti nego i u tome odakle sva ta djeca dolaze. Privlački klub odavno je prerastao granice svojeg mjesta i postao zajednička škola nogometa za velik dio zadarskog zaleđa i priobalja. Čak 40 dolazi ih s otoka Vira, a uz njih u žuto-plavom dresu treniraju mali nogometaši iz Privlake, Nina, Vrsi, Ninskih Stanova, Zatona, Žerave i drugih okolnih mjesta i naselja.
– Stvarno smo jedna velika mješavina djece iz cijelog kraja. Iz Vira dolazi četrdeset djece, a iz većih mjesta poput Privlake, Nina i Vrsi dolazi ih po tridesetak ili četrdesetak. Ima ih i iz manjih naselja. Mislim da je to dobro. Kada bi svako mjesto imalo svoju malu školu nogometa s četrdesetak djece, teško bi se mogla postići ovakva kvaliteta rada. Ovako smo svi zajedno i Sabunjar svi doživljavaju kao svoj klub – objašnjava Zanki. Na travnjaku se, međutim, ne uči samo kako dodati loptu, zabiti gol ili zaustaviti i pobijediti protivnika. Zanki, koji je i profesor tjelesne i zdravstvene kulture, posebno naglašava da djecu ne treba prerano usmjeravati isključivo na jedan sport. Postoji također problem koji je sve primjetniji među djecom – sve kraća koncentracija i sve manji interes za tjelesnu aktivnost.
– Vidim to kao trener i profesor u školi. Djeca koja već treniraju neki sport dolaze i na izvannastavne sportske aktivnosti, dok je one koji se ničim ne bave jako teško privući. Mobiteli su uzeli maha. Djeci je lakše gledati u ekran nego se fizički potruditi. Primjećujemo zbog toga da im koncentracija traje sve kraće. Prije nekoliko godina bilo je lakše održati njihovu pozornost na treningu – kaže. Zanki zato ima plan kako dodatno unaprijediti rad nogometne škole u Privlaci koja bi uključivala rad s atletskim trenerom, ali i redovite aktivnosti u dvorani gdje bi mladi sportaši učili gimnastičke elemente poput kolutova i pravilnih padova.
– Želimo razvijati kompletno dijete, a ne samo nogometaša. Koordinacija, agilnost i osnovne motoričke sposobnosti najvažnije su upravo u toj dobi. Nogomet nije samo udaranje lopte. Kroz njega djeca uče surađivati, prihvaćati pobjede i poraze, nositi se s neuspjehom i biti dio ekipe. To su stvari koje će djeci koristiti cijeli život, ali postoji vrijeme kada treba početi s takvim aktivnostima – naglašava. U Sabunjaru zato ne upisuju djecu mlađu od šest godina, iako interesa roditelja ne nedostaje.
– Svake godine imam desetak poziva roditelja koji bi upisali dijete u dobi od pet godina. Otvoreno im kažem da mislim kako je to prerano. Bolje je da se dijete u toj dobi bavi atletikom, gimnastikom ili nekim drugim bazičnim sportom koji razvija osnovne motoričke sposobnosti. Ako ga prerano specijalizirate, postoji opasnost da mu nogomet dosadi već s deset godina. Neki roditelji to prihvate, pričekaju šesti rođendan pa ga onda upišu – priča Zanki.
U najmlađim kategorijama Sabunjar ima po dvije natjecateljske momčadi, kako bi što više djece dobilo priliku zaigrati na utakmici i osjetiti igru. Prednatjecatelji zasad samo treniraju i povremeno igraju prijateljske susrete. Treninzi traju od sat vremena za najmlađe do sat i pol za starije uzraste, najmanje tri puta tjedno, uz utakmice vikendom. Velik dio organizacije pritom počiva i na roditeljima koji su jasno najveći navijači. Kada primjerice igraju papaline, tribine su pune, a kako djeca rastu roditelja bude nešto manje, ali i dalje predstavljaju najveću podršku. U županijskim natjecanjima upravo roditelji često voze djecu na utakmice i na tome im, kaže Zanki, stvarno treba zahvaliti. Za utakmice Dalmatinske lige Sabunjar organizira prijevoz. Privlački klub ponosan je na svoju Školu nogometa koja odnedavno djeluje u više nego lijepom okruženju. Uređena je i dijelom pokrivena tribina na glavnom nogometnom igralištu, dok se nova klupska zgrada s novim i potpuno opremljenim svlačionicama i prostorijama smjestila kod pomoćnog igrališta s tribinom i umjetnim travnjakom. Rad Škole nogometa NK Sabunjar podupiru Općina Privlaka te druge jedinice lokalne samouprave iz kojih djeca dolaze, uključujući Vir, Nin i Vrsi. Pomažu i turističke zajednice iz jedinica lokalne samouprave, koje su osigurale pet kompleta dresova za mlađe kategorije. I dok odrasli i odgovorni razmišljaju o financiranju, prijevozu, treninzima i budućnosti kluba, najmlađi Sabunjari imaju mnogo jednostavnije brige. Kada je na rasporedu sljedeća utakmica u kojoj će zabiti gol i ponovno osvojiti medalju ili podignuti pehar – jednostavni su i iskreni dječje motivi i nogometni snovi koje sanjaju u privlačko žuto-plavom.
Najljepše je, govori voditelj nogometne škole u Sabunjaru, kada mladi igrači iz Sabunjara nastavljaju svoj nogometni put u većim sredinama i klubovima. Među njima je Viranin Ivan Mršić koji je prošle sezone nastupao za kadete i seniore Sabunjara, a sada igra za juniore Zadra. Lani je mladi Mršić zabio 21 zgoditak na 40 utakmica u dresu Sabunjara, a sličnu učinkovitost također pokazuje u modrom zadarskom dresu i kao osvajač juniorskog Županijskog kupa. Arbanasima je u finalu Kupa zabio zgoditak pri kraju utakmice i tako svojoj novoj momčadi trasirao put do trofeja.
– Ivan se uspio izboriti za svoje mjesto i redovito igra, često i u početnoj postavi. Meni je to velika satisfakcija. Kada naš igrač ode u klub višeg ranga i ondje se uspije nametnuti, to je najbolja potvrda da smo dobro radili – ponosan je Zanki. No ne idu dalje samo kadeti ili juniori. U Sabunjaru priliku dobivaju i djevojčice, a neke od njih, poput Lene Crnojević iz Vira, nakon što prođu prve nogometne korake u Privlaci nastavljaju trenirati i igrati u zadarskom Donatu. Virska lavica Lena prva je golmanica pionirki Donata te stalna sudionica okupljanja na reprezentativnim kampovima.
