Kolumbijski liječnik Carlos Jaramillo savjetuje oko 15 minuta laganog hodanja nakon doručka, ručka i večere jer bi tako porast šećera u krvi nakon jela mogao biti blaži. Umjesto jedne duge šetnje predlaže tri kratke, svaku uz jedan obrok.
U jednom od svojih videa Jaramillo je objasnio da tjelesnu aktivnost vrijedi rasporediti kroz cijeli dan. Prema njegovim riječima, takav ritam može povoljno djelovati na metabolizam i regulaciju glukoze, a kratka šetnja mogla bi popraviti i raspoloženje te pridonijeti općem zdravlju.
Što se događa u tijelu nakon jela
Čim pojedemo obrok, razina glukoze u krvi prirodno raste. Koliko će porast biti velik, ovisi o količini i sastavu hrane, ali i o metabolizmu svake osobe. Upravo tada dobro dođe lagano kretanje: mišići tijekom hoda uzimaju dio glukoze iz krvotoka kako bi dobili energiju za pokret. Zbog toga skok šećera može biti manje izražen, a organizam dostupnu energiju troši učinkovitije.
Bez treninga i bez žurbe
Za ovu naviku ne treba ni zahtjevan trening ni brz korak. Dovoljno je nakon jela ustati od stola, obuti tenisice i krenuti laganim tempom. Jaramillo ističe da se takva rutina lako uklapa u dan i kad je obveza mnogo jer ne traži veće promjene u rasporedu.
Kako će šetnja izgledati, stvar je osobnog izbora. Netko će radije hodati u tišini i gledati oko sebe, a netko će usput slušati podcast ili audioknjigu. Bitno je pronaći ritam koji opušta. Jaramillo hodanje opisuje kao svojevrsnu aktivnu meditaciju: za razliku od vremena pred ekranom, šetnja čovjeka nakratko izvede u drugo okruženje i odmakne od svakodnevnih obveza. Takvi kratki predasi mogu smanjiti napetost i olakšati nošenje sa stresom.
Redovito kretanje povezuje se i s boljim zdravljem srca i krvnih žila, očuvanom pokretljivošću te boljim psihičkim stanjem.
Dulje hodanje u zoni dva
Osim kratkih šetnji uz obroke, liječnik preporučuje i dulje hodanje umjerenim intenzitetom, poznato kao trening u zoni dva. Pri takvom tempu disanje je ubrzano, ali se i dalje može razgovarati bez većih poteškoća. Najjednostavnije je provjeriti tako da tijekom hoda pokušate izgovoriti cijelu rečenicu. Ako uspijevate, a dišete nešto brže nego u mirovanju, tempo je dobar.
Za ovaj oblik hodanja Jaramillo savjetuje izdvojiti 30 do 60 minuta, dva do tri puta tjedno. Takav napor može se dulje vrijeme održavati bez osjećaja iscrpljenosti. Naglasak je na redovitosti, a ne na povremenim pretjerano teškim treninzima.
Gdje hodanje nije dovoljno
Česta je zabluda da šetnja može pokriti sve što tijelu treba od kretanja. Za očuvanje mišićne mase i čvrstoće kostiju potreban je trening snage, a vježbe mobilnosti i istezanja pomažu da tijelo ostane pokretno. Povremeni intenzivniji kardio trening može dodatno popraviti kondiciju. Hodanje je zato jednostavan način da tijekom dana budemo aktivniji, ali ne i zamjena za te vrste vježbanja, piše Večernji list.
