Ljudi koji su unosili najviše sladila s malo kalorija ili bez njih imali su tijekom osam godina 62 posto brži pad pamćenja i sposobnosti razmišljanja od onih koji su ih unosili najmanje. Pokazala je to studija na 12.772 odrasle osobe u Brazilu, objavljena u časopisu Neurology, glasilu Američke akademije za neurologiju.
Autori ističu da su utvrdili povezanost, a ne uzročnu vezu. Iz istraživanja se zato ne može zaključiti da sladila izravno oštećuju mozak ili uzrokuju gubitak pamćenja.
Sedam sladila iz svakodnevnih proizvoda
Istraživači su pratili sedam tvari koje se često dodaju hrani i pićima: aspartam, saharin, acesulfam K, eritritol, ksilitol, sorbitol i tagatozu. Najviše ih ima u ultraprerađenim proizvodima poput dijetnih gaziranih sokova, aromatiziranih voda, energetskih pića, jogurta i niskokaloričnih deserata, a neke se prodaju i zasebno, pa ih ljudi sami dodaju jelu i piću.
Šest od sedam sladila povezano je s bržim slabljenjem ukupnih kognitivnih sposobnosti, osobito pamćenja: aspartam, saharin, acesulfam K, eritritol, sorbitol i ksilitol. Iznimka je bila tagatoza, kod koje takva veza nije pronađena. To ipak ne znači da tagatoza štiti mozak ni da je nužno sigurnija od ostalih sladila.
Kako je studija provedena
Na početku istraživanja ispitanici su u prosjeku imali 52 godine. U upitnicima o prehrani opisali su što su jeli i pili tijekom prethodne godine, a istraživači su iz tih odgovora procijenili koliko svakog sladila unose na dan. Prema količini podijelili su ih u tri skupine. U najnižoj je prosječni unos bio 20 miligrama na dan, a u najvišoj 191 miligram, što otprilike odgovara količini aspartama u jednoj limenci dijetnog gaziranog soka.
Najviše su unosili sorbitol, prosječno 64 mg na dan. Sorbitol pripada šećernim alkoholima, skupini sladila koja se često koriste kao zamjena za šećer.
Kognitivne sposobnosti ispitanika provjeravali su tri puta: na početku, sredinom i na kraju istraživanja. Testovi su mjerili verbalnu fluentnost, odnosno koliko se brzo osoba može sjetiti riječi i izgovoriti ih, zatim radno pamćenje, kojim kratko zadržavamo i koristimo informacije, prisjećanje riječi i brzinu obrade informacija.
Razlika od 1,6 godina
Nakon što su uzeli u obzir dob, spol, visok krvni tlak te bolesti srca i krvnih žila, istraživači su kod skupine s najvećim unosom utvrdili 62 posto brži pad, što odgovara otprilike 1,6 dodatnih godina kognitivnog starenja. Razlika se pokazala i kod umjerenog unosa: srednja skupina imala je 35 posto brži pad od najniže, odnosno oko 1,3 godine kognitivnog starenja više.
Te se procjene odnose na promjene u rezultatima testova, a ne na izravno mjerenje biološkog starenja mozga. Ne znače ni da će svatko tko uzima umjetna sladila imati problema s pamćenjem.
Veza nije bila jednaka u svim skupinama. Kod osoba mlađih od 60 godina veći unos sladila povezan je s bržim padom verbalne fluentnosti i ukupnih rezultata, dok kod starijih od 60 slična veza nije pronađena. Bila je jača i kod oboljelih od dijabetesa, koji češće posežu za sladilima kako bi smanjili unos šećera.
„Sladila s malo kalorija ili bez njih često se smatraju zdravom zamjenom za šećer, no naši rezultati upućuju na to da bi neka od njih s vremenom mogla negativno djelovati na zdravlje mozga”, rekla je autorica studije Claudia Kimie Suemoto, doktorica medicine sa Sveučilišta u São Paulu. Dodala je da su potrebna nova istraživanja koja bi potvrdila nalaze i provjerila mogu li druge zamjene za rafinirani šećer, poput pirea od jabuka, meda, javorova sirupa ili kokosova šećera, biti dobra alternativa.
Ograničenja istraživanja
Studija nije obuhvatila sva sladila na tržištu, pa se rezultati ne mogu primijeniti na sve zamjene za šećer. Podaci o prehrani temelje se na sjećanju ispitanika, koji su mogli zaboraviti neku namirnicu, podcijeniti porcije ili netočno opisati svoje navike. Budući da je studija opservacijska, povezanost bi mogli objasniti i drugi čimbenici, iako su istraživači uzeli u obzir nekoliko važnih zdravstvenih razlika.
Daljnja istraživanja trebaju pokazati utječu li sama sladila na rad mozga, zašto su neke skupine jače pogođene i daju li različite zamjene za šećer različite dugoročne ishode. Istraživanje su financirali brazilsko Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti, tehnologije i inovacija te Nacionalno vijeće za znanstveni i tehnološki razvoj, kako navodi ScienceDaily.
