Istraživači su radioteleskopskim sustavom MeerKAT u Južnoafričkoj Republici, koji čini 64 antena, u više navrata zabilježili ponavljajuće radioizboje s jednog izvora, uz slabiju kontinuiranu emisiju. Analizom položaja izvora utvrdili su da signal potječe s planeta Beta Pictoris b, a ne s njegove zvijezde. Rezultati su 15. rujna 2026. objavljeni kao preprint na arXiv-u, što znači da istraživanje još nije prošlo recenziju znanstvene zajednice.
Iako radio signal s udaljenog planeta prirodno budi asocijacije na moguću poruku izvanzemaljske civilizacije, za takvo tumačenje nema osnove. Astronomi smatraju da je riječ o prirodnoj radioemisiji povezanoj s aurorama, sličnoj procesima koji se odvijaju i unutar Sunčeva sustava, primjerice na Jupiteru. Signal nastaje djelovanjem nabijenih čestica i magnetskog polja planeta, a povezuje se s takozvanom elektronskom ciklotronskom maserskom emisijom, procesom koji proizvodi snažne i polarizirane radio valove. Upravo su obilježja zabilježenog signala navela autore da zaključe kako je riječ o auroralnoj emisiji.
Magnetsko polje tisuću puta jače od Zemljinog
Ono što ovo otkriće čini posebno vrijednim nije samo povezivanje radio valova s egzoplanetom, već mogućnost da se iz frekvencije signala procijeni jačina magnetskog polja na mjestu nastanka emisije. Prema radu, najviše zabilježene frekvencije upućuju na magnetsko polje od najmanje oko 1,25 kilogausa, odnosno 1250 gausa, što je više od tisuću puta jače od magnetskog polja na površini Zemlje.
Autori napominju da ta vrijednost predstavlja donju granicu lokalnog magnetskog polja na mjestu emisije, a ne nužno izravno izmjerenu snagu ukupnog, globalnog magnetskog polja planeta. Zaključak također ovisi o pretpostavci da emisija nastaje temeljnim mehanizmom elektronske ciklotronske maserske emisije. Beta Pictoris b je plinoviti div i ne smatra se kandidatom za postojanje života, no metoda korištena u istraživanju mogla bi se primijeniti i na druge svjetove.
Novi alat za proučavanje udaljenih svjetova
Magnetsko polje planeta igra ulogu u njegovoj interakciji sa zvjezdanim vjetrom i u gubitku atmosfere, zbog čega astronomi tragaju za načinima da magnetska polja egzoplaneta proučavaju na velikim udaljenostima. Dosad je to bilo iznimno zahtjevno. Egzoplaneti se otkrivaju različitim metodama, primjerice promatranjem njihova prolaska ispred matične zvijezde, ali izravno određivanje magnetskog polja mnogo je složenije. Radioastronomija bi tu mogla ponuditi novi pristup – ako se slične emisije pronađu i kod drugih planeta, znanstvenici bi dobili više podataka o njihovim magnetosferama i ponašanju atmosfera.
Prirodne radioemisije ranije su zabilježene i kod drugih planeta, poput Jupitera, no novost u ovom istraživanju jest da su znanstvenici uspjeli izvor dovoljno precizno lokalizirati upravo na egzoplanetu, a ne samo negdje unutar njegova zvjezdanog sustava. To je značajno jer su zvijezde same po sebi snažni izvori raznih oblika zračenja, pa je teško utvrditi dolazi li slabiji signal izravno s planeta.
Istraživači su stoga koristili precizne referentne izvore kako bi odredili točan položaj radioemisije. Rezultat se poklapao s položajem Beta Pictoris b, dok se statistički nije dobro slagao s položajem njegove zvijezde. Ako buduća promatranja potvrde ove nalaze, slična metoda mogla bi omogućiti proučavanje magnetskih polja većeg broja egzoplaneta te dugoročno pomoći u procjeni koji svjetovi mogu imati uvjete pogodne za život. Za sada je najvažnije da su astronomi prvi put radioemisiju nedvosmisleno povezali s planetom izvan Sunčeva sustava, kako piše tportal.hr.
