Alzheimerova bolest desetljećima se smatrala neizlječivom, no ta se definicija više ne može smatrati univerzalnom, zaključak je Svjetskog izvješća o Alzheimerovoj bolesti za 2026. godinu. Istraživanja demencije ušla su u novu fazu, a cilj potpunog izlječenja, iako još dalek, čini se dostižnijim nego ikad prije, prenosi Science Alert.
U posljednjih pet godina novi su lijekovi pokazali da mogu usporiti propadanje u ranoj fazi bolesti, a sve je više dokaza da se neki slučajevi mogu odgoditi ili spriječiti smanjenjem faktora rizika.
U izvješću, koje su pripremili Alzheimer’s Disease International (ADI) i zdravstveni novinar Paul Gallagher, navodi se da je istraživanje demencije ušlo u razdoblje iznimnog znanstvenog zamaha. Autori uspoređuju sadašnji trenutak s onkologijom devedesetih, kada je prva, iako nesavršena generacija terapija za rak, omogućila razvoj učinkovitih kombinacija lijekova i precizne medicine.
“Desetljećima se demencija smatrala neizbježnom posljedicom starenja, a terapijske su se opcije svodile na ublažavanje simptoma. Sada su istraživanja ušla u razdoblje iznimne aktivnosti”, stoji u izvješću.
“Alzheimerova bolest više se ne opisuje kao univerzalno neizlječiva. Umjesto toga, sve se više promatra kao stanje kod kojeg rana dijagnoza, bolje razumijevanje biologije bolesti i širi raspon intervencija mogu zajedno poboljšati ishode.”
Pomak prema prevenciji
Kako svjetsko stanovništvo stari, procjene govore da će do 2050. godine s demencijom živjeti 139 milijuna ljudi. Čak i mala odgoda početka kognitivnog propadanja mogla bi značiti milijune slučajeva manje.
Prema novim istraživanjima, čak 45 posto slučajeva demencije moglo bi se spriječiti ili odgoditi djelovanjem na 14 promjenjivih faktora rizika tijekom života. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je objavila nove smjernice koje među te faktore ubrajaju hipertenziju, depresiju, fizičku neaktivnost, pušenje, dijabetes, prekomjernu konzumaciju alkohola i visoki kolesterol.
Novi lijekovi mijenjaju perspektivu
Klinička ispitivanja demencije također su na važnoj prekretnici. Između 2000. i 2020. više od 99 posto eksperimentalnih lijekova nije prošlo klinička ispitivanja. Zato je nedavno odobrenje lijekova donanemab i lecanemab bio velik događaj, smatra Cath Mummery, direktorica britanske Mreže za ispitivanje demencije.
To su prvi odobreni lijekovi za koje je dokazano da usporavaju napredovanje rane faze Alzheimera, a ne samo da ublažavaju simptome. “Naravno, nadali smo se snažnijem učinku na pacijente, ali ovo je bio ključan trenutak jer je dokazao da se tijek bolesti može promijeniti”, kaže Mummery u izvješću.
“To je temelj na kojem možemo graditi dalje.” Ipak, neki znanstvenici još nisu uvjereni da donanemab i lecanemab donose klinički značajnu korist jer se čini da ne djeluju jednako kod svih pacijenata.
Stotine kliničkih ispitivanja u tijeku
Odobrenje novih lijekova potaknulo je daljnja istraživanja. Broj potencijalnih lijekova za demenciju koji se istražuju u proteklom je desetljeću porastao za oko 40 posto. Trenutačno se diljem svijeta u 192 klinička ispitivanja procjenjuje 158 potencijalnih terapija.
Samo ove godine očekuju se rezultati osam ispitivanja treće faze, u kojima se tretmani strogo testiraju na velikom broju ljudi. Više od trećine lijekova za demenciju koji se trenutačno razvijaju prvotno je bilo namijenjeno liječenju drugih stanja.
Dijagnoza kao najveća prepreka
Unatoč napretku, mnogi pacijenti u ranim fazama kognitivnog propadanja ne znaju da nove mogućnosti postoje. Neuroradiologinja Emer MacSweeney za ADI je izjavila da pacijenti često nisu informirani o kliničkim ispitivanjima.
“Najveća je pogreška što se ljude u očito ranim fazama Alzheimera ignorira i potpuno zanemaruje, a prilika za liječenje u tom razdoblju zaista je kratka”, rekla je. “Ovo je pandemija. Potrebna je promjena načina razmišljanja unutar medicinske struke kako bi više ljudi doznalo za klinička ispitivanja i dobilo podršku da se u njih uključi. Trebaju nam djela, a ne retorika.”
Budućnost ovisi o dostupnosti
Jedna od najvećih prepreka je dijagnoza. Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu samo oko dva posto ljudi s dijagnozom Alzheimera ima pristup naprednim dijagnostičkim testovima. Rješenje bi mogli biti krvni testovi koji traže biomarkere demencije. Iako su ti alati obećavajući, tek ih treba testirati na razini cijele populacije.
“Revolucionaran lijek ne znači mnogo ako se većina ljudi koji žive s demencijom uopće ne dijagnosticira”, ističe se u izvješću ADI-ja. “U tom smislu, budućnost skrbi za oboljele od demencije može ovisiti jednako o obiteljskim liječnicima u Havani, Limi ili Bangaloreu kao i o laboratorijima vrijednim milijarde dolara u Kaliforniji.”
Izazov za sljedeće desetljeće jest osigurati da sudjelovanje u istraživanjima demencije više ne ovisi o upornosti ili sreći, nego da postane stvarna prilika za sve koji to žele razmotriti, zaključuje se u izvješću kojeg prenosi Index.
