Redovita tjelesna aktivnost uz zdravu prehranu dosljedno smanjuje biološku dob izmjerenu krvnim testovima koji analiziraju DNA. Kod dodataka prehrani koji se kupuju bez recepta isti testovi nisu zabilježili mjerljiv učinak. Do tih su rezultata došli znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale (Yale School of Medicine), koji su objedinili podatke iz 51 kliničke studije, a rezultate objavili u časopisu Nature Medicine.
Prvi je autor rada Raghav Sehgal, znanstveni suradnik na području psihijatrije koji se bavi računalnom biologijom i bioinformatikom. Istraživanje je provedeno u laboratoriju Alberta Higgins-Chena, docenta psihijatrije na istom fakultetu.
Što se zapravo mjerilo
Biološka dob ne mora se poklapati s brojem godina u osobnoj iskaznici. Da bi je procijenili, istraživači su se uglavnom oslonili na takozvane epigenetske satove, mjerenja iz krvi koja prate kemijske oznake na DNA, prije svega metilne skupine. Ranija istraživanja pokazala su da se te oznake mijenjaju sa starenjem, a računalni algoritmi iz njihova rasporeda izračunavaju koliko je tijelo biološki staro.
U 51 studiji tim je pregledao više od 110 biomarkera metilacije DNA, među kojima i 16 glavnih epigenetskih satova. Istraživači su usporedili vrijednosti prije i poslije pojedinog postupka i tako utvrdili koji su pristupi povezani s padom biološke dobi. Sve postupke podijelili su u četiri skupine: lijekove na recept, promjene načina života, dodatke prehrani bez recepta i medicinske zahvate.
Prehrana i kretanje, a ne kapsule
Jedan od najjasnijih rezultata odnosi se na prehranu i tjelovježbu. Kad su sudionici redovito vježbali i pritom se zdravo hranili, njihova se epigenetska dob dosljedno smanjivala. Analizirane studije uključivale su mediteransku prehranu te prehranu sa smanjenim udjelom masti ili ugljikohidrata.
Najveći pad markera biološkog starenja ipak je zabilježen uz neke lijekove: metformin i semaglutid, koji se propisuju za regulaciju metabolizma i tjelesne težine, te anti-TNF terapije. Te terapije djeluju na TNF (faktor nekroze tumora), protein imunosnog sustava uključen u upalni odgovor organizma. Sve su to lijekovi na recept, a o njihovoj primjeni odlučuje liječnik.
U pregledanim studijama dodaci prehrani i dio medicinskih zahvata nisu mjerljivo smanjili epigenetsku dob. Istraživači su uočili i da noviji epigenetski satovi daju bolje rezultate od starijih te da su se kod oboljelih markeri starenja u pravilu mijenjali više nego kod zdravih sudionika.
Niži broj još ne znači dulji život
Autori upozoravaju da promjena biološke dobi na testu ne znači nužno da će netko živjeti dulje ili izbjeći bolesti povezane sa starenjem. Još nije utvrđeno je li promjenu izazvao sam postupak ili neki drugi čimbenik, koliko brzo nastaje, traje li i nakon prestanka terapije te koji je biološki procesi pokreću.
„Razvili smo strog, sustavan pristup procjeni i usporedbi promjena biomarkera kod vrlo različitih intervencija, i to je bitan korak u pravom smjeru. No moramo u potpunosti razumjeti što ta promjena zapravo znači”, rekao je Higgins-Chen.
Sehgal sljedeći korak vidi u provjeri rezultata na većim i raznolikijim skupinama ljudi. Ako se pokaže da novi biomarkeri pouzdano predviđaju dugoročno zdravlje, učinak terapija protiv starenja mogao bi se, kako kaže, procijeniti za nekoliko godina ili čak mjeseci, umjesto da se na dokaze iz kliničkih ispitivanja čeka desetljećima. Daljnja istraživanja tih pitanja vode Daniel Borrus, Jenel F. Armstrong i Grace Zou, kako navodi ScienceDaily.
