Tjelesna aktivnost može znatno smanjiti akutnu i kroničnu bol, pokazalo je opsežno istraživanje provedeno na Sveučilištu u Adelaideu. Znanstvenici su analizirali 157 sustavnih pregleda koji su obuhvatili 2736 randomiziranih kontroliranih istraživanja i više od 220.000 sudionika, tražeći odgovor na pitanje koliko vježbanje zapravo pomaže u kontroli boli.
Rezultati pokazuju da tjelesna aktivnost u prosjeku smanjuje bol za oko 1,1 bod na ljestvici od nula do deset. Prema autorima, to je približno 60 posto veće smanjenje boli u odnosu na prosječno olakšanje koje bilježe uobičajeni lijekovi u zasebnim istraživanjima kronične boli.
Zašto vježbanje djeluje na bol
„Dok vježbamo, naše tijelo oslobađa tvari, među ostalim endorfine i serotonin, koji mogu smanjiti intenzitet doživljaja boli i povećati naš prag boli”, objasnio je voditelj istraživanja Ben Singh. Dodao je da tjelesna aktivnost pomaže u ublažavanju upalnih procesa te mijenja način na koji mozak reagira na bol, a istodobno pridonosi poboljšanju raspoloženja.
Carol Maher, viša istraživačica na istom sveučilištu, istaknula je da rezultati pružaju čvrste dokaze da bi tjelesna aktivnost trebala postati uobičajeniji dio liječenja boli, osobito u vremenu kada se traže učinkoviti načini kontrole boli koji se ne temelje isključivo na lijekovima.
Manje je ponekad više
Jedan od najzanimljivijih nalaza studije jest da veća količina vježbanja ne donosi nužno i veće olakšanje. Veće smanjenje boli zabilježeno je kod niskointenzivne tjelesne aktivnosti nego kod umjerene do intenzivne aktivnosti. Kraći programi, koji su trajali oko 12 tjedana, pokazali su se učinkovitijima od duljih programa vježbanja.
„Važno je da smo otkrili kako više vježbanja nije nužno bolje. Zapravo, kraći i manje intenzivni programi doveli su do većeg smanjenja boli, što pokazuje da ljudi možda ne moraju vježbati intenzivnije ili dulje kako bi ostvarili značajne koristi”, rekao je Singh.
Istraživači su naveli i da su programi s manje od 120 minuta vježbanja tjedno bili učinkovitiji od onih s većim tjednim opsegom aktivnosti. Takav nalaz mogao bi biti osobito važan osobama s kroničnom boli, kojima se veća količina vježbanja često čini nedostižnom.
Potrebne su jasne smjernice
Unatoč povoljnim rezultatima, istraživanje upozorava da se tjelesna aktivnost i dalje premalo koristi kao način liječenja boli. Zdravstveni radnici je, prema autorima, rijetko propisuju s jednakom preciznošću kao lijekove.
Autori istraživanja smatraju da su zdravstvenim radnicima potrebne jasne smjernice koje neće samo određivati pomaže li vježbanje, već i koje su vrste tjelesne aktivnosti prikladne za pojedine pacijente te kako ih učinkovito propisivati. Istodobno upozoravaju da se tjelesnu aktivnost ne bi trebalo promatrati kao univerzalno rješenje niti očekivati da će bol u potpunosti nestati.
Prema autorima studije, učinak vježbanja na bol ovisi o nizu pojedinačnih čimbenika, među kojima su zdravstveno stanje koje uzrokuje bol, tjelesna spremnost osobe i dosljednost u provođenju programa, navodi N1.
