Pomiješana sredstva za čišćenje ne čiste bolje, a neke kombinacije čak ispuštaju otrovne plinove. Organizacija Which?, koja testira kućanske proizvode, upozorava da izbjeljivač pomiješan sa sredstvima koja sadrže amonijak oslobađa otrovne kloraminske plinove, a proizvodi s vodikovim peroksidom u dodiru s octom stvaraju peroctenu kiselinu.
Ta je kiselina izrazito nagrizajuća i može oštetiti oči, kožu, nos i grlo. Zato u Which? savjetuju da se istodobno koristi samo jedno prikladno sredstvo, i to prema uputama na etiketi.
Pjena ne znači da je čišće
Na TikToku, Facebooku i Instagramu često kruže snimke na kojima ljudi u sudoper ili perilicu rublja ulijevaju šest-sedam različitih proizvoda dok se ne stvori gusta pjena. Takvo čišćenje nije ništa učinkovitije. Čak i kombinacije koje ne stvaraju otrovne pare mogu na površinama ostaviti neželjene ostatke ili ukućane bespotrebno izložiti kemikalijama.
Prelazi li se s jednog sredstva na drugo, ono već naneseno treba najprije temeljito isprati vodom. Jedan ispravno upotrijebljen proizvod, ističu u Which?, djeluje bolje od sudopera punog izmiješanih kemikalija.
Isto vrijedi i za omiljenu kućnu kombinaciju octa i sode bikarbone. Pjenušanje može olabaviti dio prljavštine, no kiselina i lužina brzo se međusobno neutraliziraju, a smjesa ne dezinficira površine. Za uklanjanje bakterija potrebno je sredstvo za dezinfekciju ili antibakterijski sprej. Ocat ne treba nanositi ni na prirodni kamen ni na druge materijale osjetljive na kiselinu.
Gdje izbjeljivaču nije mjesto
Izbjeljivač dobro čisti i dezinficira, no prejak je za mnoge poslove za koje ga preporučuju na društvenim mrežama. Pogrešno upotrijebljen može ostaviti trajne mrlje na tkanini, izbijeliti površine i oštetiti zaštitne premaze. Štetne pare oslobađa u dodiru s drugim kemikalijama, ali i kad se upotrebljava s vrućom ili kipućom vodom.
U Which? navode da izbjeljivač nikad ne bi trebalo koristiti na ovim materijalima:
- prirodnom kamenu poput mramora, granita i vapnenca
- parketu od masivnog drva i neobrađenom drvu
- aluminiju, bakru i mjedi
- fugama i brtvilima u boji
- obojenim površinama i ogledalima
- svili, vuni, koži i drugim osjetljivim tkaninama.
Prije nanošenja na nepoznatu površinu treba pročitati upute proizvođača. To što materijal izgleda izdržljivo ne znači da podnosi izbjeljivač. Bolje je odabrati najblaže sredstvo prikladno za određenu površinu, a izbjeljivač ostaviti za poslove za koje je doista potreban. Kad se koristi, treba se držati uputa o razrjeđivanju i vremenu djelovanja jer veća količina ni dulje djelovanje ne daju bolji rezultat.
Sredstva u bocama bez natpisa
Rizik krije i još jedna popularna navika s interneta: presipanje sredstava za čišćenje u lijepe, jednolične boce bez oznaka. Kad proizvod završi u takvoj boci, lako se zaboravi što je u njoj, koliko je sredstvo koncentrirano i za koje je površine sigurno.
Na etiketi su upute za uporabu i podaci o tome što učiniti ako sredstvo slučajno dođe u dodir s kožom ili se proguta, a te informacije moraju biti brzo dostupne. Zato je sredstva najbolje držati u originalnom pakiranju. Tko sam priprema jednostavnu otopinu, poput mješavine bijelog destiliranog octa i vode u omjeru 1:1 protiv kamenca, treba pažljivo odmjeriti sastojke i označiti bocu u koju je ulije, kako navodi Which?.
