Nakon održane izvanredne sjednice Gradskog vijeća Grada Zadra na temu azbestnog otpada, oglasio se Dino Perović, bivši direktor tvrtke Eko d.o.o., koja je zadužena za upravljanje Centrom za gospodarenje otpadom Bilajne Donje.
On je na svojom profilu an društvenoj mreži dao svoje viđenje situacije kroz malo podužu objavu, a koju donosimo u cijelosti:
“Zadnjih dana slušam i gledam predstavu na Gradskom vijeću oko Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje i pitam se – je li ovo ozbiljna rasprava ili loš skeč za kafić. Jer sve što čujem od „genijalaca“ u vijećnici nema veze s činjenicama.
Projekt se razvlači od 2008. godine i prošao je sve moguće prepreke: natezanja oko vodozaštitne zone, imovinsko-pravne zavrzlame, beskonačne žalbe na DKOM-u, studije, dozvole, promjene propisa. Kada je 2019. konačno potpisan ugovor, mislili smo da će sve ići prema kraju. A onda – COVID, inflacija, rat u Ukrajini, rast cijena, tehničke izmjene, arbitražna vijeća. I na sve to još i obustava aktivnosti izvođača radova – jer nisu plaćeni do kraja. Dakle, Centar nije stao jer je netko bio „nesposoban“, nego zato što izvođači ne rade besplatno. Napominjem kako smo samo radi odobrenja Studije o utjecaju na okoliš stajali na mjestu 3 godine (Hrvatske vode nisu dale odobrenje radi vodozaštitne zone), a da ne govorim o javnoj nabavi gdje smo izgubili 4 godine.
Unatoč svemu – Centar je danas dovršen. Tehnički pregledi su obavljeni, svi uočeni nedostaci su uklonjeni. Čeka se još samo da mjerodavne institucije dođu, pregledaju sve još jednom i izdaju uporabnu dozvolu. Dakle, Centar je spreman. Ne nedostaje tehnologije, ne nedostaju radnici, ne nedostaje dokumentacija – nedostaje odluka i kredit.
I onda u vijećnici slušam genijalna „pitanja“. Enio Meštrović pita „što rade radnici ako Centar ne radi“. Pa rade, Enio. Održavaju sustav, čuvaju opremu, obučavaju se. Nećeš valjda prvog dana kad Centar otvoriš dovesti 80 ljudi s ulice i reći im „ajde sad radite“. To može reći samo onaj tko nikad u životu nije vidio ozbiljan sustav, ali zato zna glumiti stand-up za kamere.
Neka se Enio prisjeti prošle godine kada se cijelo ljeto dovozio otpad u Centar, iako se trebao dovoziti samo za vrijeme probnog rada, mi smo taj otpad primali i obrađivati sve do kraja devetog mjeseca (i to je jedan od razloga povećanja troškova). Zar smo to radili bez radnika? Zar smo trebali te radnike otpustiti i ostati bez njih? Ali naravno nikad se nije udostojio doći do Centra i uvjeriti se u pravo stanje.
Irena Dragić priča o mom „misterioznom nestanku“. Da se razumijemo – nisam nestao na Baliju s vrećom novca, nisam završio na jahti u Dubaiju. Još sam u istoj tvrtki. S mjesta direktora otišao sam jer mi je istekao mandat i jer sam smatrao da nakon 20 godina treba doći svježa krv. Nisam od onih koji misle da moraju doživotno grijati istu fotelju. Ali Irena to zna. Zna da u Biljanima stoji Centar, a ne ledina. Zna sve prepreke koje smo prošli, ali svejedno priča neistine. To je jadno. Od nje sam očekivao ozbiljnost, a dobio jeftini populizam.
A Radeta? Njegovi ispadi su mi toliko beznačajni jer je i sam beznačajna osoba da se na njih ne vrijedi ni obazirati. Kad nemaš ni znanja ni političke težine, preostaje ti samo galama.
I da razjasnim još jednom: svaki eurocent koji je potrošen na ovom projektu prošao je sve moguće kontrole – od EU, države, revizora. Nije se nikome „dalo jer se meni prohtjelo“. Izvođači su svoja potraživanja podnosili kroz Claim-ove (ako pojedini vijećnici uopće znaju što je to), a o njima odlučuje Vijeće za rješavanje sporova (VRS) – tijelo koje odobrava ili odbija financijska sredstva. Dakle, postoje jasni mehanizmi, a ne „volja pojedinca“.
I još jedna mantra – „zastarjela tehnologija“. Ne, nije. Instalirana tehnologija potpuno je usklađena s europskim standardima i ista se koristi diljem EU. Radi se o najboljoj mogućoj tehnologiji koju možemo priuštiti. To što neki vole papagajski ponavljati tu glupost ne čini je istinom.
Građani trebaju znati: Centar nije nikakva štala za krave. To je najveći infrastrukturni projekt u povijesti Zadarske županije. Za gradnju jedne ceste treba dvije godine i nitko ne pravi cirkus. A ovdje govorimo o sustavu koji rješava problem otpada cijele županije, i to za desetljeća unaprijed. A slušamo komentare ljudi kojima ne bih dao ni kokošinjac da vode.
Jedino što još stoji na putu Centru je kredit do 15 milijuna eura – možda i manje. Kredit koji je nužan da se zatvori financijska konstrukcija i da izvođači dobiju ono što su odradili. Bez toga, riskiramo da najveća investicija u povijesti Zadarske županije postane mrtvi kapital i spomenik političkoj gluposti.
Vrijeme je da se prestane s populizmom, skečevima i floskulama. Centar je gotov, radnici su spremni, tehnologija je moderna, nedostaci su uklonjeni, svaki eurocent je pod kontrolom, izvođači čekaju svoje – i sada se čeka samo politička mudrost.”
