U Ogranku „Aleksandar Stipčević“ Gradske knjižnice Zadar sinoć je predstavljena knjiga „Latinično-glagoljična nota rođenih 1769. – 1836. i latinično-glagoljična matica krštenih 1757. – 1813. Župe Gospe Loretske u Arbanasima“, autora Milana Perovića, Anamarije Perović, Šime Perovića, Ivice Vigata i Marije Kero. Knjiga je objavljena u izdanju Sveučilišta u Zadru i Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.
Najnovija monografija iz niza „Monumenta glagolitica Archidiocesis jadertinae“ predstavlja vrijedan doprinos proučavanju arbanaške kulturne i glagoljaške baštine, donosi novi prilog poznavanju povijesti mjesta i župe Arbanasi, opisuje društvene, političke i jezične osobitosti ishodišnog prostora Barske nadbiskupije te razvoj i oblikovanje prezimena i nadimaka kroz povijest. Knjiga donosi i kvalitetne faksimile, prijepis i transliteraciju dviju najstarijih sačuvanih župnih matica rođenih i krštenih, pisanih latinicom i glagoljicom.
Knjigu su predstavili doc. dr. sc. Ivana Šušak Petešić, urednik prof. dr. sc. Ivica Vigato, jedan od autora, dr. sc. Šime Perović, te ravnatelj SICU-a, dr. sc. don Ante Sorić. Na velikom trudu zahvalili su im Dario Tikulin iz Društva zadarskih Arbanasa i prorektorica Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Anita Pavić Pintarić.
– Ove se godine 300. obljetnica dolaska Arbanasa na ove prostore obilježava različitim događanjima, a zapisi matica rođenih i krštenih iz Župe Gospe Loretske u Arbanasima izvrsno su vrelo povijesti nekog kraja. Svi se mi u nekom trenutku života pitamo odakle smo potekli, kako su naši stari živjeli, jesu li svi živjeli u jednoj zajednici, u jednoj kući, na jednom kućnom broju, koliko su godina živjeli i koliko su djece imali. Sve su to informacije koje možemo dobiti iz ovih matičnih knjiga. Posebno čestitam autorima ovog rada jer nije jednostavno čitati stare zapise pisane krasopisom i boriti se s glagoljicom, istaknula je prorektorica Pavić Pintarić.
Ivana Šušak Petešić predstavila je izdavački niz Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae, zasnovan na ideji očuvanja glagoljične baštine zadarskog kraja. Cilj je da se ta glagoljična baština na neki način očuva, ali i postane dostupna širem krugu čitatelja.
– Znamo da su se Arbanasi brzo uklopili u kulturni krajolik zadarskog područja i da su postali dio kulturnog identiteta Zadra i zadarskog kraja. Ne čudi da poznaju i glagoljaštvo. Za posao transliteracije oni koji znaju čitati moraju imati mnogo znanja, vještina i sposobnosti. Transliteraciju u knjizi koju predstavljamo sačinio je pokojni Milan Perović, koji je transliterirao tridesetak i više glagoljskih kodeksa. Koristio je arhivsku građu, vrijedno i samozatajno, bez velikih znanstvenih pretenzija, rekao je urednik Ivica Vigato, pohvalivši i rad Milanove djece, Šime i Anamarije Perović.
U prvoj studiji Šime Perović ukratko donosi povijest mjesta i župe Arbanasi, od prvog dolaska obitelji s područja Barske biskupije. Navodi podrijetlo stanovnika te nastanak obiteljskih prezimena i nadimaka, od kojih su se neki pretvarali u prezimena.
– Matične knjige Zadra i okolnih mjesta pokazuju kako su stanovnici ovog područja od samih početaka prihvatili pridošlice. U matičnim knjigama sačuvani su, primjerice, zapisi iz Kali i Bibinja, koji su objavljeni u nizu Monumenta, zatim iz Kukljice i drugih mjesta, kao i iz Zadra. Nalazimo velik broj sklopljenih brakova s Arbanasima te međusobnog kumovanja na krštenjima i vjenčanjima, ali i odraze nekih negativnih događaja i sukoba. Na zadarskom području nije uočeno da su drugi župnici vodili zasebno Notu rođenih i Maticu krštenih. Prvi svećenik koji je otvorio Notu rođenih vjerojatno je slijedio neki obrazac koji je uočio negdje drugdje. Nakon prvog dolaska 1726. godine krštenja i pokopi obavljali su se u katedrali sv. Stošije, dok su prva vjenčanja sklopljena u crkvi sv. Ivana na Relji, istaknula je Franov-Živković.
Nota rođenih obuhvaća 67 godina, tijekom kojih je rođeno oko 950 djece. Svećenici u početku nisu pisali ime djeteta, nego samo dan, godinu i spol, a tek početkom 19. stoljeća počeli su upisivati i ime majke, primalje te kumove, kojih je tada bilo od dvoje do šestero. Rađalo se više muške nego ženske djece. Zabilježeno je i 15 parova blizanaca te desetero djece upisane kao nezakonita, što je statistički vrlo mali udio.
– Ono što je meni osobno najzanimljivije jest tablica za koju se autorica, po mom subjektivnom sudu, prilično namučila. Iznijela je 82 prezimena, ne samo arbanaška nego i ona iz okolice Zadra. Iznijela je muška i ženska imena od prije 300 godina. Najčešća muška imena bila su Šime-Šimun, Ante, Antonio, Nikola, Ivan, Mate, Toma, Josip-Joko-Osip, Marko i Petar, a ženska Marija, Mare, Dumica, Matija, Ivanica, Šimica, Stoše, Nastazija…, naveo je don Ante Sorić.
Brojnim uzvanicima na dolasku je uime svih autora zahvalio Šime Perović. Istaknuo je ulogu koju je u očuvanju i interpretaciji glagoljičnih natpisa imao mons. Pavao Kero, koji je oko sebe okupljao i prepoznavao ljude kojima stručni rad na interpretaciji glagoljičnih, ali i drugih arhivskih zapisa, nije bio dio svakodnevnog posla.
– Jedan od takvih bio je i naš otac Milan Perović, iz čije je marljivosti nastalo ovo djelo. Svojim je primjerom pokazao da čovjek svestranih interesa, ako zadacima pristupa savjesno i požrtvovno, može dosegnuti zavidnu razinu umijeća. Kao takav bio je ključan u nizu sada već objavljenih izdanja Monumenta, poput glagoljične matice krštenih Župe Obraćenja svetog Pavla u Kukljici, madrikule u Biogradu ili ove knjige, za čiju su pripremu i objavu poslužili njegovi zapisi i istraživanja, rekao je Perović.
Arbanaški doseljenici brzo su prihvatili glagoljicu i njome, uz latinicu, bilježili svoja rođenja i krštenja, što pokazuje koliko su brzo prihvatili lokalne običaje.
