Divlji kesten, koji u jesen pada sa stabala u parkovima i gradskim drvoredima, nije za jelo i može izazvati trovanje. Opasnost ne uklanjaju ni kuhanje ni pečenje, a jestivi i divlji plodovi imaju gotovo jednako sjajnu smeđu koru.
Bodlje, broj plodova i svjetlija mrlja
Najviše otkriva ovojnica u kojoj plod raste. Jestivi kesten (Castanea sativa) skriva se u gustoj, oštro bodljikavoj čahuri koja podsjeća na malog ježa. U jednoj se obično nalazi nekoliko plodova, često sa šiljastim vrhom.
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) raste u zelenoj čahuri s rjeđim bodljama, a u njoj su najčešće jedan ili dva ploda. Oni su uglavnom okrugliji, glatki i sjajni, a na jednoj strani često imaju svjetliju mrlju.
Nijedno od tih obilježja samo za sebe nije pouzdan dokaz. Vrstu treba procjenjivati prema više detalja odjednom, a ako sumnja ostane, plod je bolje ne jesti. Svjež izgled i ugodan miris ne čine divlji kesten jestivim.
Što se događa nakon gutanja
Plodovi divljeg kestena sadrže otrovne tvari, među njima eskulin. Ako ih netko pojede, mogu se javiti mučnina, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev, a u težim slučajevima i ozbiljniji simptomi.
Nakon slučajnog gutanja treba se obratiti zdravstvenom stručnjaku. Ako postoji opravdana sumnja na trovanje, ne treba čekati da se tegobe pojave, a kod ozbiljnih simptoma potrebna je hitna medicinska pomoć.
Najviše opreza traže djeca. Ona u jesenskim šetnjama rado skupljaju sjajne smeđe plodove, nose ih kući i od njih rade ukrase ili se njima igraju. Roditelji bi im trebali objasniti da kestene ne smiju stavljati u usta i paziti gdje ih ostavljaju, kako ih mlađa djeca ne bi slučajno progutala.
Više škroba nego masti
Jestivi kesten po sastavu se razlikuje od oraha, badema i lješnjaka. Dok su oni bogati mastima, kesten sadrži znatno više ugljikohidrata, ponajprije škroba, pa je dobar izvor energije.
U 100 grama pečenog europskog kestena ima približno 245 kalorija, oko 53 grama ugljikohidrata, pet grama vlakana i nešto više od dva grama masti. Sadrži i kalij, magnezij i vitamin C. Vrijednosti se mijenjaju ovisno o vrsti kestena i načinu pripreme.
Vlakna pridonose normalnom radu probave i mogu produljiti osjećaj sitosti, pa kuhani ili pečeni kesteni mogu poslužiti kao međuobrok. Kao i kod drugih namirnica bogatih vlaknima, naglo povećanje unosa nekim ljudima može izazvati probavne tegobe.
Vitamin C sudjeluje u normalnom radu imunološkog sustava i stvaranju kolagena te pomaže zaštititi stanice od oksidativnog stresa. Kalij pridonosi normalnom radu mišića i živčanog sustava, a magnezij sudjeluje u radu mišića i metabolizmu energije. Kesten ipak ne jamči zaštitu od prehlade, ne liječi infekcije i nije lijek za grčeve u mišićima ni umor.
Budući da ima relativno malo masti, a daje vlakna i kalij, može se uklopiti u prehranu koja pridonosi zdravlju srca i krvnih žila. Sam ne sprječava ni ne liječi kardiovaskularne bolesti, jer na srce utječu ukupna kvaliteta prehrane, redovita tjelesna aktivnost, san i kontrola krvnog tlaka.
Kuhani ili pečeni
Oba su načina pripreme dobar izbor, a odluka ovisi o ukusu i namjeni. Pečeni kesten ima izraženiji okus i miris pa se najčešće jede samostalno, dok se mekši i blaži kuhani kesten češće koristi za pire, juhe i druga jela. Prije pripreme plodove treba pregledati i baciti one koji su pljesnivi, truli ili neugodno mirišu, piše Klik.
