Prekrasno zimsko, sunčano, subotnje popodne proparali su rafali iz automatske puške. Za one tek malo udaljenije od splitskog starog dijela grada, Varoša i Šperuna, kao i za one malo slabije upućene u vatreno oružje, sve je to podsjećalo na pirotehničko zabavljanje zaostalo od proslave Nove godine. Na žalost, u pitanju su ipak bili hici iz AK-47, najprodavanije automatske puške na svijetu, Kalašnjikova: 24-godišnji Filip Zavadlav tog je dana 11. siječnja 2020. godine ubio trojicu muškaraca u svom pohodu kojeg nikad prije, ni kasnije, nismo vidjeli na ovim područjima. Prvo je likvidirao Juricu Torlaka i Marina Bobana koji su na trgić na Šperunu stigli s motorom Yamaha XT. Boban je preminuo odmah, a Torlak se teško ranjen sklonio u dvorište obližnje obiteljske kuće. Preminuo je tek koju minutu kasnije, dok je Zavadlav nastavio šetati kvartom s Kalašnjikovim u jednoj ruci i crnom torbom u drugoj. U Varošu je vidio Suzuki Burgman s kojim se vozio Marin Ožić Paić, nije gubio vrijeme nego je odmah počeo pucati – i taj 25-godišnjak je preminuo na mjestu ranjavanja. Zavadlav je još neko vrijeme šetao uličicama da bi, nakon što u Kamenitoj nije našao navodnu četvrtu metu, oružje iz kojeg je ispalio najmanje 37 metaka, bacio ukontejner te krenuo kući prema Skalicama. Nakon što su sve policijske snage izašle na teren, a praktički cijeli grad bio u opsadnom stanju, dva i pol sata kasnije ispregovarana je njegova predaja u kvartovskom kafiću…
Na splitskom Županijskom sudu posljednjih godina traju postupci, suđenja za ozbiljne, teške zločine. I u jednom značajnom broju slučajeva, suđenja se ponavljaju. Prvostupanjske presude ‘padaju’ na višim sudovima, a optuženici i svi uključeni po dva, ponekad čak i tri puta prolaze kroz postupak, a za pravomoćno okončanje čekaju i više od desetljeća! U ovoj seriji tekstova riječ je upravo o predmetima koji su zaokupljali pažnju javnosti. Pokušat ćemo,nakon što vas podsjetimo na ključne trenutke u tim suđenjima, u razgovorima sa što više uključenih, direktno ili posredno, doći do odgovora zašto se suđenja toliko traju što nije u interesu niti optuženicima niti pravosuđu, te što se dalje događa u slučajevima kada optuženi budu pravomoćno oslobođeni…
Nakon uhićenja, već evo gotovo šest godina, traje pravosudni postupak. Koji se na neki način može razdvojiti na tri povezana, ali i donekle odvojena dijela: pravni aspekt zločina odnosno kvalifikacija kaznenog djela i sami dokazni postupak; zatim odluka o visini kazne što je također izazivalo žustre rasprave u javnosti i među strukom; te konačnoonaj ljudski, svakodnevni doživljaj motiva ubojstava te uličnih priča.
Na splitskom sudu su u tom periodu donesene dvije presude, obje osuđujuće. Prva datira još iz veljače 2021. godine: za svako ubojstvo je Filip Zavadlav dobio po 15 godina zatvora (moguća sankcija je od 5 do 20 godina),plus je osuđen na dvije i pol godine zatvora za općeopasnu radnju, za dio svog pohoda koji se rijetko spominje. U pucnjavi (a promijenio je dva spremnika streljiva na automatskoj puški) je pogodio i motor Hyundaija, automobila koji je prolazio ulicom i u kojem su bile dvije žene i muškarac, nevini prolaznici koji samo srećom nisu zadobiliozljede…Jedinstvena kazna mu je tada bila 40 godina iza rešetaka, što je i maksimalna kazna koja mu se mogla izreći.
Jer osuđen je zbog ‘običnih’ ubojstava. Tužiteljstvo ga je naime teretilo za ‘teška ubojstva’, za kvalifikatorni oblik ubojstva – preciznije, da je ‘iz bezobzirne osvete’ pobio žrtve. Prema splitskom Državnom odvjetništvu, sve je prethodno pomno isplanirao, a zločin je počinio iz bezobzirne osvete ‘osobama iz narkomanskog miljea koje su iznuđivali novac od njega i njegovog brata, prijetili i fizički napadali njega i brata’. Ta presuda je ‘pala’ upravo na pitanju motiva, viši sud je tražio da se motiv i eventualna ‘bezobzirna osveta’ temeljitije utvrde.
No, rezultat je bio isti – u listopadu 2023. godine ponovno je dobio 40 godina zatvora, ponovno za obična ubojstva. I tu presudu je koncem ožujka ove godine Visoki kazneni sud potvrdio, naime onaj dio da nije u pitanju bio zločin ‘iz bezobzirne osvete’ niti teška ubojstva. Ipak, kaznu su smanjili na 35 godina zatvora, a upravo zbog dugotrajnostikazne slučaj još nije pravomoćno završen, o žalbama još jednom odlučuje Vrhovni sud koji može potvrditi odluke nižih sudova, ali i ukinuti presude!
U vrlo temeljitom obrazloženju Visokog kaznenog suda na 26 stranica posebno je objašnjeno kako za svaki zločin pa tako i ubojstvo postoji motiv, no u ovom slučaju je trebalo utvrditi element ‘bezobzirne osvete’. To ipak nije tijekom postupka dokazano, stav je sudaca u Zagrebu. Postoje indicije, napomenuto je u presudi, ali te indicije nemaju snagu dokaza. A da je osuđen za tri teška ubojstva, Zavadlav bi najvjerojatnije dobio maksimalnu kaznu od 50 godina zatvora.
Što bi dio javnosti sasvim sigurno smatrao pretjeranim. Jer i trenutačnu sankciju te iste skupine drže daleko prestrogom, zapravo se zalažu za pomilovanje Filipa Zavadlava! Koji po njima praktički ništa nije kriv, već je za sve kriv sustav koji mu nije pomogao… Naime, brat Stanislav Zavadlav je ovisnik o drogama, dok ih Filip nikad nije konzumirao. Dapače, ukrcao se na brod, karijera pomorca je bila pred njim. No, zbog bratova duga za drogu našao se na meti kao osoba koja ima novaca, a nije znao naći drugi izlaz osim egzekucije osoba koje je smatrao krivim za tu situaciju. Međutim, valja naglasiti kako Filip Zavadlav nije nikad prijavio policiji ni napad ni prijetnje,nikad tijekom suđenja nije imenom prozvao žrtve da su ga napadali i maltretirali (što uglavnom nisu mogli ni svjedoci) te nikad tijekom suđenja nije priznao zločin. Dapače, cijelo vrijeme se branio kako je ‘došlo do pogreške’, kako je nevin te kako osoba koja se vidi na snimkama brojnih nadzornih kamera kako puca iz Kalašnjikova zapravo nije on!
Iako je proglašen potpuno zdravim za praćenje rasprave i tijeka suđenja, to ga nije spriječilo da pokuša od postupka napraviti vlastiti show: mijenjao je frizure i odjeću gotovo istom brzinom kao i branitelje (ukupno ga je zastupalo šest odvjetnica i odvjetnika), tražio izuzeće svih sudaca u postupku, trojicu ubijenih nazvao je ‘crkotinama’, jednom se pravio da ne razumije ni riječi hrvatskog izgovorene u sudnici, komunicirao je tada isključivo na talijanskom jeziku, a na kraju svoje obrane zaključio da bi ga trebalo nominirati za Nobelovu nagradu za mir…
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
