Jedan od rijetkih slučajeva ‘pravog’ naručenog ubojstva, a barem je tako utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, je bio zločin koji je uznemirio Omiš, Split pa i širu hrvatsku javnost u studenom 2019. godine.
Karmelino Fistanić, čovjek bez neke posebne veze s krim-miljeom, doslovno je izrešetan hicima iz vatrenog oružja u pola bijelog dana, na proširenju uz Jadransku magistralu, tek nešto više od kilometra od samog središta Omiša! Ubojica ga je pratio, tako je glasila optužnica, od Omiša gdje je s djevojkom te subote obavio kupnju, uzeo tople sendviče u fast-foodu te se nešto iza 14 sati zaustavio na skretanju za Brzet. Pogodilo ga je šest metaka, pet u glavu te jedan u vrat. Ubojica je prišao motorkotačem s lijeve strane vremešnog Volkswagen Pola kojeg je vozio Fistanić, dakle s vozačeve strane, i bez puno riječi krenuo pucati. Karmelinova djevojka na suvozačevom sjedalo, gotovo čudesno, ostala je bez ozbiljnijih ozljeda. Nakon egzekucije, vozač maxi skutera Yamaha T-max odjurio je (upravo način vožnje Yamahe impresivne ciklistike bio je jedan od posrednih dokaza u postupku) natrag u smjeru Omiša. Cijeli slučaj je ostao misterij nešto više od mjesec dana, a onda su krenula uhićenja.
Na splitskom Županijskom sudu posljednjih godina traju postupci, suđenja za ozbiljne, teške zločine. I u jednom značajnom broju slučajeva, suđenja se ponavljaju. Prvostupanjske presude ‘padaju’ na višim sudovima, a optuženici i svi uključeni po dva, ponekad čak i tri puta prolaze kroz postupak, a za pravomoćno okončanje čekaju i više od desetljeća! U ovoj seriji tekstova riječ je upravo o predmetima koji su zaokupljali pažnju javnosti. Pokušat ćemo, nakon što vas podsjetimo na ključne trenutke u tim suđenjima, u razgovorima sa što više uključenih, direktno ili posredno, doći do odgovora zašto se suđenja toliko traju što nije u interesu niti optuženicima niti pravosuđu, te što se dalje događa u slučajevima kada optuženi budu pravomoćno oslobođeni…
Gotovo kao u američkim filmovima, jake snage MUP-a priveli su Stjepana Ringwalda, Jerka Pirića i Vladu Zolotu – bivši motociklistički as Ringwald je doveden iz Šibenika, dok su Pirić i Zolota uhićeni u Omišu. Mjesec dana je trajala intenzivna policijska obrada slučaja, omiški i splitski policajci dobili su pojačanja kako bi što uspješnije i brže riješili slučaj. A bilo je posla, od višednevnog pregledavanja mjesta egzekucije do praćenja ubojice na Yamahi preko sigurnosnih kamera postavljenih uz prometnice…
Potrajalo je i do podizanja optužnice, jer trojica uhićenih tijekom istrage nisu odstupali niti pedlja: nemaju apsolutno nikakve veze sa zločinom! Dapače, ni tijekom iduća dva suđenja nije bilo, po njima, dvojbe u niti jednom trenutku, nevini su zatočeni!
A prema optužnici, trojica su se dogovorila da likvidiraju Karmelina Fistanića, s tim da je Ringwald bio egzekutor, a Pirić i Zolota su mu pružili ‘tehničku podršku’. Tog dana su se našli na parkingu splitskog groblja Lovrinac gdje je Ringwald s Renaultovim Kangoo dostavnjakom stigao iz Šibenika te su se Zolotinim Fiat Doblom prebacili do njegova apartmana u Omišu. Od tamo je Ringwald izašao preodjeven u motociklističku odjeću, s kacigom na glavi, te je sjeo na Yamahu koju su mu pribavili Zolota i Pirić, stoji u optužnici. Epilog je poznat, a Ringwald je pobjegao maxi skuterom preko alternativnih pravaca (kako je utvrđeno praćenjem kretanja na sigurnosnim kamerama) natrag do Lovrinca, gdje je sa strane odbacio Yamahu. To što Yamaha nije uništena, to će se pokazati kao ključna pogreška ekipe.
Na kraju prvog suđenja Ringwald je kao izvršitelj dobio 19 godina zatvora, a Pirić i Zolota po 18 odnosno 17 godina iza rešetaka ‘kao supočinitelji’. Međutim, ta izmjena činjeničnog opisa Županijskog suda u Splitu nije naišla na odobravanje na Visokom kaznenom sudu pa je prva presuda ‘pala’, suđenje se ponovilo pred izmijenjenim sastavom sudskog vijeća.
Makar, dokazi su i u drugom postupku – unatoč žestokom protivljenju optuženih i njihovih odvjetnika, branitelji su cijelo vrijeme pokušavali dokazati kako su istražitelji do većine dokaznog materijala došli nedozvoljenim metodama ili je građa na drugi način kontaminirana – ostali uglavnom identični.
Na Yamahi T-max koja je pronađena nekoliko dana nakon zločina, pronađeni su tragovi krvi, DNK Karmelina Fistanića! Tragovi su pronađeni i na motociklističkoj jakni, a stil vožnje od mjesta egzekucije (upravo je prestala padati kiša te su kolnici bili mokri i skliski) do Lovrinca, gotovo luđački brza vožnja bez iti jedne nesigurnosti, samo je dodatno zapečatila sudbinu Ringwaldu koji je u mlađim danima bio poznat kao uspješan vozač moto-utrka. Kasnije ga je život odveo u drugom smjeru, u međuvremenu je nakupio preko sto kaznenih prijava, zbog droga, narušavanja javnog reda i mira, pokušaja ubojstva,…
Ti tragovi, uz snimke brojnih sigurnosnih kamera kojima je rekonstruirano kretanje sve trojice, na koncu su doveli i do pravomoćne presude. U ponovljenom suđenju je Ringwald naime dobio identičnu kaznu za isto kazneno djelo, 19 godina strogog zatvora, no Zoloti i Piriću je kazna smanjena na po deset godina zatvora, a osuđeni su kao pomagatelji u zločinu. Jerko Pirić na žalost nije dočekao objavu pravomoćne presude Visokog kaznenog suda početkom 2025. godine: preminuo je u šibenskom zatvoru nešto ranije, u kolovozu 2024. godine! Njegova smrt nije, nakon obdukcije i istrage Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, proglašena sumnjivom…
Pitanje motiva ostalo je donekle maglovito. Naime, tijekom oba postupka se kao glavni razlog zašto bi trojka željela likvidirati Karmelina Fistanića spominjao nekakav dug pa i sukob koji je unatrag nekoliko godina tinjao između Pirića i Fistanića – ušli su zajedno u posao s kafićem na plaži, posao koji se na kraju nije odvio kako su željeli. Plažni objekt u Pisku je 2015. godine na koncu i zapaljen, a nikad nije utvrđeno tko je to napravio. Zbog toga je postojao sudski spor između dvojice bivših partnera…
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
