Od Sv. Filipa i Jakova do zadarskog svetišta sv. Šime, tijekom 34 kilometra hoda, molitve i pjesme, hodočasnici su proteklog vikenda doživjeli ono najljepše na Caminu, susrete s ljudima koji su ih dočekivali kao svoje najmilije.
Najavljivala se kiša. Prognoza nije obećavala, ali zavjet je bio jači od vremenske prognoze. Šezdesetak hodočasnika proteklog je vikenda krenulo na dvodnevni Camino Zadar, put dug ukupno 34 kilometra, od Sv. Filipa i Jakova preko Sukošana i Bibinja sve do zadarske crkve sv. Šime. Ono što ih je čekalo bila su dva dana ispunjena molitvom, pjesmom, duhovnim nagovorima, prekrasnim krajolicima, ali ponajprije susretima i gostoprimstvom kakvo se ne zaboravlja.
Prvi dan, na dionici od Sv. Filipa i Jakova do Sukošana, dugoj 19 kilometara, započeo je svetom misom u crkvi sv. Mihovila. Ispunjena crkva hodočasnicima, riječi lokalnog župnika, don Darija i blagoslov hodočasnika sv. Jakova bili su duhovna okrjepa i poticaj za početak puta.
Za tjelesnu okrjepu pobrinuo se lokalni turistički ured, i direktorica Ana i Ante koji su hodočasnike dočekali toplim napitcima, tradicionalnim zalogajima i voćem za put. Okrijepljeni duhom i tijelom, hodočasnici su iz Svetog Filipa i Jakova krenuli laganim korakom, uz šetnicu, molitvu i pjesmu.
Putem kroz krajolike, povijest i male životne lekcije
Ulaskom u Turanj organizatori su hodočasnicima skrenuli pozornost na prekrasan pogled na otoke te ih upoznali s posebnostima Pašmanskog kanala, među kojima je i zanimljivost da morske struje na pojedinim mjestima mogu teći u oba smjera. Nakon pečatiranja hodočasničkih putovnica nastavili su u molitvi prema Sv. Petru na Moru.
U Sv. Petru na Moru je uslijedio kratki teološki nagovor. Kiša je baš tada odlučila pokazati svoje lice, no kao da je i sama znala da je vrijeme za predah i prestala je upravo kada je završila pauza.
Put je zatim vodio kroz maslinike. Hodočasnici su, prolazeći pokraj lokalaca koji su brali masline, nudili svoju pomoć, no nitko nije bio spreman da mu se odjednom pojavi šezdesetak berača. Ponude su ljubazno odbijene, a put je nastavljen uz osmijeh.
Nakon prvog uspona, kod groblja u Sv. Petru na Moru, uslijedila je kratka stanka i zanimljiva edukacija o Planiki i njenim plodovima, maginjama. Budući da ih je ove godine bilo u izobilju, hodočasnici su upozoreni da u njihovoj konzumaciji ipak ne pretjeruju.
Kod Bunarske lokve, u blizini trim-staze, uslijedila je nova pauza, a potom i najveći uspon prvoga dana. No svaki uspon ima svoju nagradu, a ovdje je to bio pogled koji je opravdao svaki korak.
Posebno mjesto tijekom hoda imale su i molitvene nakane. U stankama su se čitale pristigle nakane te se zajednički molilo za sve one koji su ih poslali, ali i za one za koje su bile namijenjene. Tako je Camino, osim fizičkog puta, postao i put molitve za druge.
U Sukošanu ih je dočekala dobrodošlica koja se ne zaboravlja
Nakon spusta s trim-staze hodočasnike je dočekao Sukošan. Već pri silasku prema crkvi sv. Kasijana osjetili su da su dobrodošli. Mještani su ih pozdravljali, a poseban prizor priredila je jedna djevojčica koja ih je, s velikim osmijehom, škropila blagoslovljenom vodom.
Taj jednostavan, iskren i radostan doček posebno je dirnuo hodočasnike. Bio je to trenutak u kojem su osjetili da Camino nije samo prolazak kroz neko mjesto, nego susret s ljudima koji se raduju njihovu dolasku.
U crkvi sv. Kasijana dočekao ih je župnik don Marinko. Njegove riječi, duhovni osvrt i Božja riječ dodatno su ispunili hodočasnička srca. Nakon zajedničke molitve zahvale Camino hodočasnika, don Marinko udijelio im je blagoslov hodočasnika.
A onda je na trgu uslijedilo još jedno iznenađenje. Predstavnici Turističke zajednice Sukošan i sukošanske žene pripremili su topao obrok i domaće kolače. Umorni, ali radosni hodočasnici s velikom su zahvalnošću prihvatili ovaj dar pažnje i gostoprimstva. Nakon okrepe i zahvale domaćinima, uslijedio je zasluženi odmor.
U Bibinjama ih je čekalo iznenađenje zbog kojeg su ostali bez riječi
Drugi dan, na dionici dugoj 15 kilometara od Sukošana do zadarske crkve sv. Šime, započeo je svetom misom u crkvi sv. Kasijana. Ni ovoga jutra hodočasnici nisu krenuli praznih ruku jer su se sukošanske žene pobrinule da ih domaći kolači okrijepe i zaslade im početak novoga dana.
No jedno od najposebnijih iznenađenja čekalo ih je u Bibinjama.
Naizgled obična parcela, kombi bravarije Fuzul i jedan bračni par nisu odavali ništa posebno. No iza njih, pod zaštitom stabla, hodočasnike je čekao prizor koji ih je potpuno zatekao: stolovi prekriveni stolnjacima, klupe, obilje pića i kolača, sve pažljivo pripremljeno za dolazak hodočasnika.
Kada su ugledali doček, hodočasnici su ostali bez riječi. Pogledavali su se, širom otvorenih očiju, pitajući se je li moguće da ih ljudi ovako srdačno dočekuju i da im je toliko drago što upravo njihovim mjestom prolaze hodočasnici.
Nakon okrepe i srdačnog razgovora, svi su zajedno izmolili molitvu za domaćine i njihovu obitelj. Bio je to jedan od onih trenutaka zbog kojih se na hodočašće ne ide samo radi prijeđenih kilometara, nego radi susreta koji ostaju zapisani u srcu.
Ubrzo nakon rastanka je pored hodočasnika projurio jedan dječak na biciklu koji je radosno i s osmijehom vikao “Camino” prema hodočasnicima koji su mi radosno odmahnuli i pozdravili ga. To je trenutak koji se pamti, urezuje u srce i koji se svjedoči.
Kao da je i kiša znala kada treba stati
Kiša je tijekom drugoga dana povremeno pratila hodočasnike, no njezini jaki naleti uvijek su se poklapali s trenucima kada bi se pronašao zaklon, stablo, nadstrešnica ili drugo mjesto na kojem se moglo zastati, održati nagovor, pomoliti se ili pročitati pristigle molitvene nakane.
Tako su hodočasnici, unatoč najavljenom lošem vremenu, najveći dio puta hodali tek po laganoj kiši. Svaki put kada bi kiša jače zaprijetila, pojavio bi se zaklon baš onda kada je bio potreban. Hodočasnici su to doživjeli kao poseban blagoslov i još jedan razlog za zahvalnost.
Završetak puta u zagrljaju svetog Šimuna
Dolaskom u Zadar hodočasnike je dočekalo posljednje odredište Camino dana, svetište sv. Šime.
Upravitelj svetišta, don Damir Šehić ih je srdačno primio, upoznao sa životom sv. Šime i posebnošću zadarskog svetišta te ih poveo u zajedničku molitvu. Hodočasnicima je potom udijelio blagoslov hodočasnika sv. Šime i sv. Jakova.
Vrhunac dvodnevnog hodočašća bilo je pojedinačno čašćenje tijela sv. Šime, čime su na najljepši i najdostojanstveniji način zaključeni ovi Camino Zadar dani.
Ispred svetišta Turistička zajednica Zadra pripremila je za hodočasnike i slatki dalmatinski zalogaj, posljednju zajedničku okrjepu prije povratka kućama.
Umorni od kilometara, ali ispunjeni radošću, zahvalnošću i novim iskustvima, hodočasnici su se razišli svojim domovima.
Ipak, ono što su ponijeli sa sobom nije bilo moguće staviti u hodočasničku putovnicu. Bili su to osmijesi nepoznatih ljudi, blagoslovi, topli obrok, domaći kolači, zajedničke molitve i ono najvažnije, osjećaj da su na svakom koraku bili dobrodošli.
Jer Camino nije samo put koji se prijeđe nogama. Camino je put koji se događa među ljudima.
A ovih 34 kilometra kroz zadarsko zaleđe i obalu još su jednom pokazala koliko se veliko srce može pronaći u malim mjestima i koliko malo treba da bi se nekome uljepšao dan. Ponekad samo jedan stol, nekoliko kolača, čaša toplog napitka i iskren osmijeh.
Kiša je bila najavljena, ali hodočasnici su dobili puno više od dobrog vremena. Dobili su potvrdu da je na Caminu najljepše upravo ono ljudsko, iskreno i nesebično.
Camino Zadar završio je u Zadru, ali priče koje su se rodile na tom putu tek će se dugo prepričavati.
A na rastanku je ostao pozdrav koji govori više od svih riječi: „Vraćamo se ponovno na Camino Zadar!”
