Gulaš je jelo koje traži strpljenje, a jedna od najčešćih pogrešaka pri njegovoj pripremi je dolijevanje vode tijekom kuhanja. Voda razrjeđuje okus i čini saft manje slojevitim, dok druge tekućine mogu jelu dati puno više dubine.
Umjesto vode, u gulaš se mogu dodati crno vino, temeljac, pivo ili sok od rajčice, ovisno o tome kakav se okus želi postići.
Koja tekućina za koje meso
Crno vino gulašu daje boju, kiselinu i punoću okusa, a posebno se dobro slaže s govedinom. Temeljac, bilo domaći ili kupovni, mesni ili povrtni, dodatno pojačava aromu jela. Pivo, naročito tamno, prikladno je za rustikalniju verziju gulaša i dobro se slaže sa svinjetinom. Sok od rajčice pak može poslužiti za laganiju, mediteransku varijantu.
Ako vina, temeljca ili soka od rajčice nema pri ruci, može se posegnuti i za drugim opcijama. Bijelo vino je jedna od mogućnosti, no ono daje blaži okus i bolje odgovara piletini nego govedini. Alkohol tijekom sat do dva laganog kuhanja ispari, dok aroma ostaje u jelu.
Tekućine se mogu i kombinirati, primjerice u omjeru pola vina i pola temeljca, čime se postiže dodatna slojevitost okusa.
Strpljenje je ključno za gust saft
Osim izbora tekućine, na krajnji rezultat utječe i način pripreme mesa. Meso je potrebno najprije ispržiti dok ne dobije koricu, a luk dugo i strpljivo pirjati prije nego se doda ostatak sastojaka. Tekućinu treba dodavati postupno, u manjim količinama, a gulaš zatim kuhati na laganoj vatri.
Bitna je i količina tekućine koja se dodaje. Trebalo bi je uliti toliko da tek prekrije meso, jer prevelika količina može rezultirati prerijetkim gulašem umjesto željenog gustog safta.
Za gulaš punog okusa, gustog safta i mekanog mesa nije dovoljno samo staviti sastojke u lonac i čekati da se skuhaju. Potrebno je paziti na ono što se dodaje tijekom kuhanja i koliko dugo se jelo lagano krčka na vatri, kako piše N1.
