Dva dana, više od 30 kilometara, more pod nogama, Velebit pred očima, molitva, tišina, razgovori i ljudi koji na kraju puta čekaju sa zajedničkim stolom. Ovoga vikenda Camino Zadar pokazao je zašto hodočasnički put nije tek nova turistička ruta, nego iskustvo koje vrijedi doživjeti.
Postoje putovi na koje čovjek krene zbog kilometara, a vrati se zbog svega onoga što se dogodilo između prvog i posljednjeg koraka. Takav je Camino Zadar.
Ovoga su vikenda hodočasnici prošli dvije dionice od Posedarja do Maslenice, a zatim od Maslenice do Selina. Hodali su uz more, pod Velebitom i kroz prostor u kojem se na svakom koraku susreću vjera, povijest i život ljudi ovoga kraja. Ali ono što su ponijeli kući nije se moglo izmjeriti kilometrima. Bila je tu jutarnja misa, molitva, tišina, razgovor, kratki teološki nagovori, umor, smijeh, susreti i na kraju dana stol za kojim su ih dočekali domaćini. I upravo tu počinje priča zbog koje biste i vi mogli poželjeti staviti ruksak na leđa i krenuti.
Prvi korak počeo je molitvom
Prije nego što su zakoračili na stazu, hodočasnici su se okupili u crkvi sv. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu, gdje su svetom misom započeli hodočašće. Tema zajedništva, obitelji i jedinstva iz propovijedi prirodno je dobila svoje pravo značenje tek kada je skupina krenula na put. Jer na Caminu čovjek ne hoda potpuno sam. Netko razgovara. Netko moli. Netko šuti. Netko u sebi nosi vlastitu nakanu, pitanje ili zahvalu. A ponekad je dovoljno samo hodati uz nekoga.
Posedarje: prvi kilometri i Križni put iznad mora
Prva dionica vodila je od Posedarja prema Maslenici. I teško je zamisliti bolji početak od Posedarja, mjesta u kojem se stoljeća povijesti susreću s morem. Poseban trenutak bio je prolazak Križnim putem na brdu Brisnica. Četrnaest kamenih postaja vodi prema vrhu, gdje se nalazi prikaz Kristova groba. Hodočasnici su ih prolazili polako, u molitvi. A ovaj Križni put ima još jednu posebnost. Na stražnjim stranama postaja prikazani su prizori iz života posedarskih težaka. Kristova muka tako se susreće s pričom običnog čovjeka ovoga kraja s njegovim radom, zemljom, kamenom i svakodnevnim životom. Nakon uspona put je nastavio prema Maslenici.
Kad krajolik postane dio priče
Maslenica je mjesto u kojem se ljepota krajolika ne može odvojiti od povijesti. More i Velebit ovdje nisu samo kulisa. Novsko ždrilo, mostovi i sjećanje na Domovinski rat dio su prostora kroz koji su hodočasnici prolazili. A onda, drugi dan, još jedan izazov. Oko 16 kilometara pod Velebitom, prema Selinama. Hodalo se krajolikom u kojem još uvijek postoje tragovi nekadašnjeg života: suhozidi, stari bunari i ostaci mlinova uz Veliku i Malu Paklenicu. Za nekoga tko taj kraj poznaje samo kao izletničku ili turističku destinaciju, Camino pokazuje njegovu drugu stranu. Ovdje se ne prolazi samo kroz prirodu. Ovdje se prolazi kroz priču.
A onda shvatiš da kilometri nisu najvažniji
Camino ima neobičnu sposobnost. U početku razmišljaš koliko još ima do kraja. Onda prestaneš gledati kilometre. Počneš razgovarati. Ili šutjeti. Primijetiš čovjeka koji hoda nekoliko metara ispred tebe. Čuješ vlastite misli. Umor postane stvaran, ali nekako podnošljiviji jer znaš da ne hodaš sam. I upravo zato Camino nije samo fizički izazov. To je vrijeme u kojem čovjek konačno ima dopuštenje i razlog usporiti.
Najljepši dio puta možda vas čeka na kraju
Na kraju dana hodočasnike nisu čekali samo odmor i skidanje ruksaka. Čekali su ih ljudi. Mještani i turističke zajednice pripremili su okrjepu i zajedničko objedovanje. I tu se dogodilo nešto što nijedna oznaka na stazi ne može organizirati. Nepoznati ljudi sjeli su za isti stol. Hrana je postala više od hrane. Postala je nastavak puta. Razgovor se nastavio. Umor se dijelio. Doživljaji su se prepričavali. Jer možda je upravo to ono što danas najviše nedostaje vrijeme za čovjeka.
„Pođite“ – poruka koja ostaje nakon posljednjeg kilometra
Drugi dan završio je u Selinama klanjanjem pred Presvetim, a potom zajedničkim blagoslovom. Župnik Selina don Tomislav tada je hodočasnicima uputio riječi koje su možda najbolje sažele cijelo iskustvo:
„Čestitam vam od srca, stavili ste se na raspolaganje i Bogu i bližnjima.“ Podsjetio ih je na poslanje apostola i svetoga Jakova te na poziv da se Radosna vijest nosi drugima. „I vi pronesite Radosnu vijest. Božji ste poslanici na ovom svijetu…“, poručio je. I upravo ta riječ pođite , je možda najbolji završetak Camino Zadar dana. Jer Camino nije napravljen samo za one koji već vole hodati. Nije samo za planinare. Nije samo za vjernike koji žele hodočastiti. Nije ni samo za turiste koji traže novu rutu. To je put za svakoga tko osjeća da mu treba nekoliko sati, dan ili dva u kojima će ostaviti svakodnevicu iza sebe i ponovno čuti sebe i drugoga.
Možda je vrijeme da i vi krenete
Zamislite jutro. Misa prije polaska. Ruksak na leđima. More uz vas. Velebit pred vama. Kilometri koji vas čekaju. Razgovor s čovjekom kojega ste tog jutra prvi put upoznali. Trenutak tišine u kojem čujete samo svoje korake. I onda, nakon svega ljudi koji vas čekaju za stolom. To su Camino Zadar dani. Ne put koji samo prijeđete, nego put koji vas na neki način prati i nakon što se vratite kući. Jer staza jednom završi. Ali ono zbog čega ste krenuli možda tek tada počinje. Pođite. Idući Camino Zadar dani su već idući vikend!
