– Voda iz javne vodoopskrbe je zdravstveno ispravna, tom je tvrdnjom danas započeo svoje izlaganje Benito Pucar, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Zadar, na sjednici Županijske skupštine.
Dakako, kvaliteta vode koja se koristi u Zadarskoj županiji aktualna je tema, blago rečeno, obzirom na lokacije ilegalnih odlagališta otpada koji dovode u pitanje i kvalitetu vode koju pijemo i koristimo. Osim toga, tu je i problem lažnih informacija na koje su nasjeli brojni građani, a to je da je voda zadarskog Vodovoda onečišćena, što se poslije pokazalo kao laž.
– Voda na nivou županije i cijele Hrvatske kontrolira se na tri razine. Prva razine kontrole je da javni isporučitelji vode moraju sami analizirati svoju vodu. Ukoliko nemaju svoj laboratorij, uzorak mogu slati i u bilo koji ovlašteni laboratorij. Vodovod Zadar ima svoj dobar laboratorij i dobre stručnjake i oni na dnevnoj bazi za područje cijele županije tamo gdje isporučuju rade analize. Komunalac Biograd, Vodovod i odvodnja Benkovac, nisu imali i nemaju laboratorij i oni nama dostavljaju uzorke.
Druga razina je državni monitoring koji dobijemo do Ministarstva zdravstva i koji financira Zadarska županije i kojeg provodimo tijekom cijele godine. Što se tiče Zadarske županije, mi smo u razdoblju do 1.1. do 11.9. proveli 254 ispitivanja vode na raznim lokacijama diljem županije. Od toga je 15 uzoraka bilo mikrobiološki neispravno, 7 kemijski. Što se tiče mikrobiologije, ukupan broj kolonija enterokoki, pojavila se escherichia coli. Ono što morate znati, mi uzimamo uzorke vode tamo gdje se ona troši. Odgovornost javnog isporučitelja je do sata i onda vam se zna dogoditi da voda ne odgovara zato što se u samom objektu ne pridržavaju svih pravila. Imali smo dvije situacije u kojima smo utvrdili neispravnost koja nas je malo zabrinula. Jedna je situacija u caffe baru Preko. Mnogi otočani, a i ovdje u zaleđu, tamo gdje nije bilo vodovoda imali su gusterne. Mi kad određujemo lokacije, moramo uzeti lokaciju koja je javna vodoopskrba.
Kafić u Preku je imao nekad vodospremu i on zbog štednje malo koristi jednu vodu, malo koristi drugu vodu. Mi kad smo došli uzeli uzorak, a prijava je objekt da ima javnu vodoopskrbu, vidjeli smo po rezultatu da to nije bilo moguće. Ponovimo analizu i pitamo čovjeka, kaže: „Ja malo koristim jedno, malo drugo.“ Gusterna je dobra ako se održava. Ona se mora čistiti barem svake godine, ako ne svake, onda barem svake dvije godine. I imali smo jednu situaciju koja nas je malo više zabrinula, a to je kad smo uzorkovali vodospremu Zadar 2. Tu su nam se pojavili ugljikovodici i onda je malo nastala panika, kontaktirali smo vodovod. Što se dogodilo? Prilikom uzorkovanja, sić s kojim smo uzorkovali je odložen na jednu lokaciju koja je bila malo masna. Ponovnim ispitivanjima smo utvrdili da je to taj razlog. Ostali razlozi kemijske neispravnosti su bili ili kloridi, oksidativnost ili mutnoća. Znači, ništa zabrinjavajuće za ljudsko zdravlje.
Stanje u Vodovodu Zadar te na području Biograda i Benkovca
Za Vodovod Zadar rade samo specifična ispitivanja jer sam rekao da oni imaju svoj laboratorij. Pucar je stoga pred vijećnicima iznio točne i egzaktne pokazatelje:
– Od 44 uzorka ove godine koje smo uzeli, 3 uzorka nisu odgovarala mikrobiološki i 2 kemijski. Na području Benkovca – vidim da je Benkovac također opravdano zabrinutost – mi smo u periodu za 2025. godinu za komunalac, znači u 25. godini morate znati, imali smo dva komunalna poduzeća: Vodovod i odvodnja Benkovac i Komunalac d.o.o. Biograd. Od kraja 2025., to je sad postalo jedno poduzeće Komunalac d.o.o. Mi smo imali za Komunalac u 2025. godini na njihovom području 256 uzoraka, od toga 2 nisu odgovarala kemijski i 7 mikrobiološki. Znači, ništa zabrinjavajuće, ništa opasno po zdravlje. Vodovod i odvodnja Benkovac je sama na svom području, u 2025. godini analizirali smo 155 uzoraka, 155 uzoraka kemijski ispravno, 3 rezultata mikrobiološki su bila neispravna: jedan vodocrpilište Kožlovac i dva na mreži, s time da su ponovljena ispitivanja bila u redu.
Kao treći ključni osigurač u sustavu kontrole, ravnatelj Zavoda je naveo inspekcijske nadzore:
– Treća razina kontrole vode je da državni inspektorat može po svom nahođenju uzeti uzorak bilo kad i bilo gdje i odvesti ga u bilo koji laboratorij.
Izvanredne analize zbog Štikade i Benkovca
Poseban osvrt u izlaganju bio je posvećen ispitivanjima u blizini lokacija na kojima se sumnjalo na ilegalno odlaganje otpada, poput Štikade i Kožlovca:
– Što se tiče odlagališta otpada blizu vodozahvata Štikada i Kožlovca, mi smo na zahtjev Vodovoda proveli ispitivanje u drugom mjesecu ove godine na vodozahvatu Štikada. Uzorci su bili sve OK i ovi čuveni PFAS spojevi su također analizirani, rezultat nije bio sukladan zbog mikrobioloških pokazatelja. Ali ono što morate znati: voda, sirova voda, a to je vodozahvat, ona ne ide direktno u javnu vodoopskrbu. Ona se ovisno o tome što se u njoj nađe dalje obrađuje. Kako u toj vodi od kemijskih pokazatelja nije bilo ništa, ona se prebacuje u vodospeme, tu se dezinficira i odatle se ona distribuira diljem županije. To je što se tiče Štikade.
Isto tako, prošle godine u drugom mjesecu, kad se tiče ovoga Kožlovca, nakon očito saznanja da se dogodilo odlaganje otpada, Vodovod i odvodnja Benkovac je tražila analizu u trećem mjesecu 2025. godine i tamo je bilo kompletno analiza sukladna pravilniku, čak i mikrobiologija. Kad se opet ovo sve skupa pojavilo, kad su dospjeli u medije da imamo problem Gospića, problem Benkovca, nazvao je gospodin župan i tražio da napravimo kompletno analizu svih izvorišta na području Zadarske županije. Mi smo tu napravili izvorišta koja nisu u funkciji i sva ostala koja su u funkciji. Naravno, rađeni su i PFAS spojevi. U toj analizi koja je provedena 17.8., čuveni PFAS spojevi su nađeni, ali, da bi bilo lakše, ovdje sam preveo ove granice u nanograme, maksimalno dozvoljena koncentracija PFAS spojeva je 100 nanograma po litri. Mi smo maksimalno našli 3,7 nanograma, daleko ispod maksimalno dozvoljene koncentracije. Ono što morate znati: pravilnikom definirane maksimalno dozvoljene koncentracije su navedene tako da ne mogu imati utjecaj na zdravlje. Ovo vidimo koliko je značajno ispod maksimalno dozvoljene koncentracije. Granice su postavljene tako da čak ako i pijemo neku vodu neko malo određeno vrijeme, pa da ona ima i iznad maksimalno dozvoljene koncentracije, neće vam se ništa dogoditi, nećete umrijeti.
Kad govorimo o čuvenoj mikrobiologiji, digla se frka oko bunara u Gospiću. Koliko od nas kad smo bili na Paklenici smo jedva dočekali da dođemo na onaj izvor? Koliko smo puta popili tu vodu ne znajući kako? Mi smo je analizirali, znala je biti mikrobiološki nečista, da li je ikom išta bilo od toga? Nije. Prema tome, mikrobiologija je najmanji problem, naravno, u određenim količinama. Znači, u tom na tom zahtjevu gospodina župana 17. 8., rekli ste rekao sam da smo odradili 15 uzoraka na izvorištima i četiri uzorka sam tražio da se naprave u mreži u kafićima, i to u gradu Zadru, Benkovcu, Biogradu i Gračacu, tamo smo radili samo PFAS spojeve. Sve ovo radili smo u suradnji s Hrvatskim zavodom i stručnim povjerenstvom za vodu za ljudsku potrošnju Ministarstva zdravstva.
Izolirani problemi na neaktivnim izvorištima
Pucar je transparentno otkrio i gdje su zabilježeni lošiji parametri, naglasivši pritom da ta mjesta nemaju doticaja s potrošačima:
– I ono što smo dobili još od rezultata: da imamo dva uzorka koja ne valjaju, ali to su dva izvorišta koja nisu u funkciji, to je Begovača i Golubinka. U Golubinki imamo povećanu koncentraciju amonijskih tenzida, a u Begovači trihalometane i željezo. Sad se rade dodatna ispitivanja da vidimo da li je to stalno. Evo, recimo, imam informaciju iz Vodovoda da Golubinka više nema tih problema, ali kažem, oni nisu u funkciji, znači voda s njih se ne crpi i ne ide u javnu vodoopskrbu.
Konačno, osvrnuo se i na službene upite te na paniku koja se bezrazložno širila kanalima na društvenim mrežama:
– Imali smo dvije situacije u proteklih možda mjesec dana. Jedna je jedna situacija je bila da je gradski vijećnik Daniel Radeta meni uputio mail sa zahtjevom da mu odgovorimo da li je nedostatak vode u Podgradini u nekim dijelovima županije povezano s mikrobiološkom ovoga neispravnošću vode ili nečim drugim. Dao sam nalog da se na 10 lokacija diljem županije ispitaju uzorci vode, plus toga sam dao ove podatke o ispitivanju do tad. Svi uzorci su bili u redu. Ono što me još više zabrinulo, to je ono što se pojavilo na društvenim mrežama. Taj dan nisam pratio društvene mreže, nešto sam radio i kad me gospodin Dujela nazvao negdje oko 4 sata i pitao me kao: „Šta je to s vodom?“, nemam pojma. I kad sam otvorio mreže, a i meni skenirane poruke s “fejsa” i tako dalje, zaprepastio sam se. Morate znati da kod nas u sustavu zdravstva sustav funkcionira. Recimo da ono što su oni pisali da se dogodilo, da je puna bolnica, zarazni odjel, bolnički prijem pun ljudi zaraženih vodom. Ja kažem Alanu Mediću, voditelju službe: „Daj zovi tamo!“, kaže: „Nema nikoga“. Nazvao sam zarazni – nikoga, nazvao sam OHBP – nikoga, nazvao sam turističke ambulante na području grada za turiste – nigdje nikoga. Ja neovisno o tome pošaljem čovjeka popodne da uzme uzorke i uzme dodatni pokazatelj salmonele, jer je bilo o tome pisano da je salmonela u vodi, da je salmonela bila u vodi, pola grada bi bilo, ne bi bilo toliko kapaciteta. Znači, to su situacije kad se stvara panika, što nije dobro, ustvrdio je Pucar.
Odgovarajući na sumnje dijela javnosti i oporbe o vjerodostojnosti laboratorijskih podataka, Pucar je odlučno odbacio mogućnost bilo kakvih političkih ili institucionalnih pritisaka na rad stručnih službi Zavoda.
– Ja 30 godina radim u sustavu zdravstva, nikad mi nitko nije rekao da potpišem neki nalaz koji nije dobar, a da je dobar, nema šanse. I kod nas je sustav tako postavljen: da jednu analizu ne radi jedan čovjek, nego tri četiri čovjeka. Kako bih to mogao ja nekome reći: „Potpiši nalaz koji ne valja da valja?“ Nema šanse. Osim toga, ovo je sve transparentno i provjerljivo. Znači, vi u analizama imate instrumentalne tehnike, imate neke druge tehnike, titracijske i tako dalje. Na instrumentalnim tehnikama ostaje trag na instrumentu. Mi smo akreditirani laboratoriji prema međunarodnoj normi od 2009. godine. Nama svake godine, godine i pol dana dolaze u kontrolu, češljaju nas sve živo, uzmu vodu, jedan uzorak i prate ga od uzorkovanja do završene analize izdanog nalaza i traže te ispise rezultata. Znači, ne postoji mogućnost falsificiranja.
Detaljna analiza četiri metala iz Benkovca: Sve je debelo ispod granica
Ravnatelj se potom osvrnuo na najnovije i najaktualnije podatke vezane uz ilegalno odlagalište otpada u Benkovačkom Selu.
– Vidjeli smo koje podatke su iznijeli iz iznosa ovim metalima u otpadu. Ja sam odmah izvadio podatke za vodoopskrbno Kožlovac koji je blizu tog odlagališta, najbliže u stvari, i izvadio sam ova četiri metala koja su nađena u otpadu: to je antimon, bakar, cink i olovo. Antimon, granica je 5 mikrograma po litri. Rezultati 2024., 2025., 2026. godine su manje od 0,1, znači ispod granice detekcije našeg instrumenta koji su visoko sofisticirani. Bakar ima granicu 2 mg, znači on je manje opasan, pa mi je granica dozvoljena više. On ima 0,001 u 2024., 2025., 2026., čak manje, manja koncentracija nađenog bakra. Cink ima granicu 3000 mikrograma po litri. Nađeno je u 2024. manje od 3, u 2025. je 14 mikrograma, a u 2026. je 16. I imamo olovo koje je najtoksičniji od svih ovih spojeva. Njega smo našli isto tako granice detekcije, njemu je maksimalno dozvoljena koncentracija 10, nađeni su uvijek rezultati manje od 0,2.
Pitanje mikroplastike
Pucar je vijećnicima detaljno pojasnio i status mikroplastike, koja se spominje u vještačenju zakopanog otpada, naglasivši razliku između ekoloških istraživanja i službenih pravilnika za pitku vodu.
– Kad smo kod mikroplastike, morate znati da sva ispitivanja koja mi radimo, radimo sukladno našim zakonima i pravilnicima, koji su usklađeni s europskom direktivom o vodi za piće. Mikroplastika nije u tom pravilniku. Znači, mi još uvijek mikroplastika se još uvijek istražuje, istražuje se utjecaj na zdravlje i onda kad nešto dođe neki pokazatelj u pravilnik ili zakon, on mora definirati metodu ispitivanja, mora utvrditi kolika je maksimalno dozvoljena koncentracija, da li učini ili da li će biti ili ne, i tek onda ona postaje važna i privremeno se ispituje. Ovo su sad još probna ispitivanja, tako da mikroplastika, odgovorno tvrdim, ona se još uvijek uvodi na ispitivanje. Rijetki laboratoriji u Hrvatskoj mogu raditi ta probna ispitivanja, ali recimo da to ode na sud, to bi sve palo. Ne možete nešto tvrditi da ga ima, ako nemate metodu uzorkovanja, nemate metodu ispitivanja i nemate granicu kada ćete reći da li je mikroplastika opasna ili nije opasna za zdravlje. To je sve u sferi nagađanja.
Na samom kraju izlaganja, prvi čovjek zadarskog Zavoda poslao je osobnu poruku javnosti, apelirajući na odgovornost pri plasiranju informacija koje mogu uznemiriti građane.
– Dozvoljavam da nam se ne vjeruje, takva je klima, ali vjerujte mi, ja, moja djeca, ono što sam rekao u medijima, pijemo tu vodu. Ja nisam dovoljno bogat da kupujem vodu iz boce, nego pijem vodu iz špine na području gdje god se nalazim, jer evo sad ću vam reći, kad se ono pojavilo, pojavila famozno “trovanje” Zrmanje, moj mali koji je radio preko ljeta u jednom kafiću, kaže: “Stari, mogu li pit’ vodu, šta je ovo?” Ja kažem: “Ajde popij odmah tu čašu veliku vode i pokaži svima da je voda ispravna.” Znači da je voda neispravna, pa zar bi ja to svom sinu svoj obitelji tako dalje?, zaključio je na kraju.
