Način na koji je kuća izolirana ne utječe samo na iznos računa za grijanje, nego i na to koliko će prostor doista biti ugodan za život te koliko će fasada dugoročno zadržati svoj izgled i svojstva. U različitim dijelovima Europe taj se problem rješava na različite načine. Dok je u regiji uobičajen stiropor, u zemljama s puno oštrijom klimom, poput Norveške, gradi se drukčije.
Norveške kuće poznate su po tome što su često izgrađene od drva, a takav pristup nije slučajan. Zemlja raspolaže golemim šumskim resursima, zbog čega je drvo stoljećima bilo najdostupniji i najisplativiji građevinski materijal. U kombinaciji s kvalitetnom izolacijom, drvo se pokazalo iznimno učinkovitim čak i u ekstremno niskim temperaturama, a dobro podnosi i povećanu vlagu.
Drvo obrađeno parom i visokim temperaturama
Fasade norveških kuća često se izrađuju od termički obrađenog drva, poznatog i pod nazivom ThermoWood. Riječ je o drvu koje prolazi toplinsku obradu na temperaturama između 160 i 215 stupnjeva uz primjenu pare. Takvim se postupkom znatno smanjuje sposobnost drva da upija vlagu, čime nastaje stabilna obloga otpornija na deformacije, trulež i plijesan. Drvo obrađeno na taj način dobro podnosi kišu, snijeg, hladnoću i jako sunčevo zračenje.
Zbog smanjene vlažnosti i izmijenjene strukture, ovako obrađeno drvo slabije provodi toplinu, što znači da sprječava prodor hladnog zraka zimi, ali i pregrijavanje kuće ljeti. Materijal potječe iz Finske, gdje se proizvodi od drva iz pažljivo kontroliranih i održavanih šuma, zbog čega je popularan diljem Skandinavije.
Ne samo funkcionalnost, nego i izgled
Prednosti ovakve gradnje ne odnose se samo na toplinu. Drvo kući daje prirodan i topao izgled te se lako uklapa u različite arhitektonske stilove. Uz to, riječ je o materijalu propusnom za vodenu paru, što omogućuje da vlaga iz konstrukcije prirodno isparava. Time se smanjuje mogućnost kondenzacije, ograničava razvoj plijesni, a kuća učinkovitije „diše” u odnosu na zgrade izolirane klasičnim materijalima poput stiropora, piše Večernji list.
