Zaboravljeni plastični abažur, godinama odložen u najtamnijem kutu tavana ili podruma pod slojem prašine, mogao bi kriti neočekivano financijsko iznenađenje. Rasvjetna tijela koja su sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila nezaobilazan dio gotovo svakog modernog jugoslavenskog doma danas preživljavaju pravu renesansu, transformirajući se iz odbačenog komada starog namještaja u visoko cijenjene kolekcionarske primjerke.
Riječ je o kultnim svjetiljkama i lusterima nastalima iz suradnje slovenske tvornice Meblo iz Nove Gorice i talijanske dizajnerske kuće Harvey Guzzini. U trenutku kada su stupile na tržište, ove su svjetiljke predstavljale vizualni raskid s tradicionalnim interijerima. Karakteristične zaobljene forme, prozirni ili obojeni akrilni abažuri, kromirani metalni elementi te prepoznatljivi mehanizmi za podešavanje visine unijeli su estetski duh Space Age razdoblja izravno u dnevne boravke. Ono što je tada označavalo prestiž i praćenje svjetskih trendova, s promjenom estetike krajem stoljeća završilo je u odlagalištima i spremištima kao nepotreban višak.
Danas je situacija potpuno drugačija. Globalni val interesa za vintage dizajn i industrijsku baštinu dvadesetog stoljeća vratio je Meblo Guzzini modele u sam vrh potražnje. Kolekcionari i arhitekti unutrašnjeg uređenja iz cijele Europe aktivno tragaju za originalnim komadima koji nisu restaurirani nestručnim zahvatima.
Očuvani primjerci u izvornom stanju, s funkcionalnim mehanizmima i bez oštećenja na osjetljivom pleksiglasu, postižu cijene od oko 800 eura na lokalnim i regionalnim aukcijama. Izuzetno rijetke serije, specifične varijante boja ili veći stropni modeli na međunarodnom tržištu dostižu i iznose od nekoliko tisuća eura.
Ipak, svaka stara svjetiljka ne nosi visoku vrijednost. Ključni elementi koji određuju cijenu uključuju autentične materijale, izostanak pukotina na akrilu, prepoznatljiv retro-futuristički oblik te prisutnost originalnih tvorničkih oznaka. Prije sljedećeg pražnjenja starih obiteljskih spremišta ili renovacije stanova, pažljiv pregled odbačenih predmeta iz sedamdesetih mogao bi se pokazati kao iznimno isplativ potez, piše Krstarica.
