Zašto susjed puši tri kutije dnevno i doživi stotu, a netko dobije rak bez dotaknute cigarete?

Pitanje koje desetljećima muči i laike i medicinsku struku napokon dobiva preciznije odgovore. Iako su okoliš, životne navike i čista biološka nesreća dosad smatrani glavnim krivcima za razvoj malignih bolesti, opsežno istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Nature otkriva kariku koja nedostaje. Naslijeđena genetska podloga ne diktira samo hoćemo li uopće oboljeti, već doslovno upravlja načinom na koji se tumor razvija, kojom brzinom napreduje i koje će mutacije stanica odabrati za svoj proboj.

Znanstveni tim, predvođen stručnjacima sa Sveučilišta Yale i vodećih europskih instituta, proveo je kontrolirani eksperiment na četiri genetski različite skupine miševa čije su genetske nijanse odgovarale raznolikosti među udaljenim ljudskim populacijama. Sve su životinje živjele u identičnim uvjetima i primile u vlas jednaku dozu kemijskog karcinogena koji oštećuje DNK jetre. Ishod je bio zapanjujuć. Kod genetski najosjetljivije skupine tumori su se razvili za svega 25 tjedana, dok je drugima trebalo i do 78 tjedana za identičnu kliničku sliku.

“Ovo istraživanje prvi put jasno pokazuje u kojoj mjeri naslijeđeni genom usmjerava mutacije i utječe na evolucijski put tumora nakon što oštećenje DNK već nastane”, istaknuo je dr. Duncan Odom, jedan od vodećih autora studije. Dokazano je da nastanak raka nije potpuno slučajan proces. Čak i kada tumori izrazito različitih organizama na koncu aktiviraju iste biološke mehanizme za nekontrolirano dijeljenje stanica, put kojim dolaze do tog destruktivnog cilja direktno je uvjetovan naslijeđenim genetskim kodom.

Posebno iznenađenje u laboratoriju izazvala je spoznaja da skupine s najvećim brojem mutacija nisu nužno razvijale najbrže oblike bolesti. Određena kancerogena mutacija koja agresivno potiče tumor u jednoj genetskoj strukturi, u drugoj može ostati potpuno neuspješna. Naslijeđeni i stečeni genetski faktori konstantno međusobno pregovaraju, pri čemu naslijeđena genetika postavlja teret selekcije koji odlučuje koje će se tumorske stanice proširiti, a koje odumrijeti.

Iako su istraživanja rađena na laboratorijskim modelima te zahtijevaju dodatne potvrde na ljudskim subjektima, rezultati postavljaju temelje za novu eru precizne medicine. Postojeći sustavi rane dijagnostike i terapija oslanjaju se uglavnom na dob, opće navike i mutacije pronađene u samom tkivu tumora. Obuhvaćanjem šire slike pacijentovog naslijeđenog genoma u budućnosti bi se moglo puno preciznije predvidjeti kako će netko reagirati na kemoterapiju ili zračenje, čime bi se liječenje prilagođavalo pojedincu i prije nego što bolest uznapreduje, prenosi Euronews.