Za sada, život cvate na našem planetu bogatom kisikom, ali Zemlja nije oduvijek bila takva – a znanstvenici predviđaju da će se u budućnosti atmosfera vratiti u stanje slično onom iz davne prošlosti, s visokim razinama metana i vrlo malo kisika.
Ova promjena vjerojatno neće nastupiti još najmanje milijardu godina, ali kada se dogodi, odvijat će se prilično brzo, prema istraživanju objavljenom 2021. godine. Zemlja će se tada vratiti u stanje slično onom prije Velike oksidacijske revolucije koja se dogodila prije otprilike 2,4 milijarde godina.
- Najvažnije vijesti svakog radnog jutra
- Vremenska prognoza i ključne teme dana
- Bez spama, odjava u jednom kliku
- Sve objave portala 023.hr
- Brze obavijesti o breaking news
- Izravno u Messenger inbox
„Godinama se raspravlja o tome koliko dugo će biosfera Zemlje opstati, na temelju znanstvenih saznanja o postupnom jačanju sjaja Sunca i globalnom geološkom ciklusu ugljika i silikata“, izjavio je ekološki znanstvenik Kazumi Ozaki sa Sveučilišta Toho u Japanu, kada je studija objavljena.
“Jedna od posljedica ovog teorijskog okvira jest kontinuirani pad razine ugljikovog dioksida u atmosferi, uz globalno zagrijavanje na geološkoj vremenskoj ljestvici“, dodao je Ozaki.
Znanstvenici ističu da prisutnost kisika u atmosferi vjerojatno nije trajna karakteristika nastanjivih planeta općenito, što može imati velike posljedice u potrazi za životom u svemiru.
„Naš model predviđa da će do deoksigenacije atmosfere doći naglo, pri čemu će razina kisika pasti na vrijednosti slične onima iz arhaika Zemlje, i to prije nego što klima dođe u stanje vlažnog staklenika i prije nego što dođe do opsežnog gubitka površinske vode iz atmosfere“, navodi tim istraživača u svom radu.
U tom trenutku, za ljude i većinu organizama koji ovise o kisiku bit će kraj puta pa se nadamo da ćemo do tada pronaći način da napustimo planet.
Kako bi došli do ovih zaključaka, znanstvenici su koristili detaljne modele biosfere Zemlje, uzimajući u obzir promjene u sjaju Sunca i odgovarajući pad razine ugljikovog dioksida, koji se razgrađuje pod utjecajem rastuće topline. Manje ugljikovog dioksida znači i manje fotosintetskih organizama, poput biljaka, što vodi ka smanjenju proizvodnje kisika, prenosi N1.
