Dvije godine priprema prethodile su ekspediciji koja je dio ekipe BBC-jeve dokumentarne serije Plavi planet II odvela na nesvakidašnje mjesto – duboki kanal uz sjeverni vrh Antarktičkog poluotoka, poznat pod zlokobnim nazivom Ledena aleja. Cilj je bio snimiti dubokomorski život za jednu od epizoda serije.
Put do dubine od jednog kilometra nije bio nimalo jednostavan. Podmornice su se morale probijati između golemih plutajućih ledenih santi, od onih veličine automobila do primjeraka usporedivih s površinom londonskog Hyde Parka. Izvršni producent projekta James Honeybourne usporedio je to putovanje s divovskom verzijom računalne igre Space Invaders, jer nitko nije mogao biti siguran kako će plovila reagirati na susret s ledom.
Dno prepuno života
Ranija istraživanja pomoću daljinski upravljanih podvodnih vozila već su nagovijestila da antarktičke dubine nisu beživotne, no izravan pogled iz podmornice pokazao je razmjere tog bogatstva. Morsko dno bilo je prepuno organizama – ribe poznate kao „ledeni zmajevi”, goleme morske pauke, antarktičke puževe i pernate zvijezde koje su se kretale kroz vodu.
Morski biolog dr. John Copley, jedan od ključnih članova ekspedicije, istaknuo je značenje samog čina spuštanja ljudi na tu dubinu. „Slanje ljudi kilometar duboko u ocean oko Antarktike prvi put pokazuje da ne postoji dio našeg planeta koji nam je nedostupan, ako pronađemo volju da tamo odemo”, rekao je.
Utočište usprkos surovim uvjetima
Iako je Antarktika poznata po ekstremnim uvjetima, Copley objašnjava da duboki ocean u tom području funkcionira kao svojevrsno utočište za život. Tijekom razdoblja ronjenja sunčeva svjetlost bila je prisutna gotovo 24 sata dnevno, što omogućuje obilno cvjetanje planktona. Plankton je hrana za kril, a velik dio organskog materijala na kraju dospijeva do morskog dna, stvarajući podvodni „snježni pad” hranjivih tvari.
Posebnu ulogu ima kril, čiji izmet tone prema dnu i tamo stvara sloj bogatog, mekanog sedimenta – važan izvor hrane za organizme koji naseljavaju te dubine.
Čak ni iskusne znanstvenike nije ostavilo ravnodušnima ono što su zatekli. „Obilje života je spektakularno, sa spužvama visokim dva metra i divovskim paucima s rasponom nogu do 40 centimetara”, naveo je Copley.
Riba bez crvene krvi
Među svim viđenim stvorenjima Copley je posebno izdvojio ledene zmajeve. „Jedna od mojih omiljenih riba koje smo vidjeli bio je ‘ledeni zmaj’, koji ima prozirnu krv bez hemoglobina koji prenosi kisik i daje našoj krvi crvenu boju”, opisao je. Razlog zbog kojeg ova riba preživljava bez hemoglobina leži u njezinu okolišu – u hladnoj vodi dovoljno kisika otapa se izravno u tekućoj ribljoj krvi da je održi na životu.
Vrijednost za znanost
Ekspedicija nije bila osmišljena samo kao televizijski spektakl. Izravno promatranje životinja u prirodnom okolišu znanstvenicima daje podatke koje je teško prikupiti proučavanjem primjeraka izvučenih mrežama ili koćama. Copley je objasnio da su tijekom zarona mogli pratiti svakodnevni život antarktičkih dubokomorskih životinja, što pomaže u razumijevanju kako su ljudski životi povezani s tim udaljenim, ali krhkim okolišem.
Prikupljeni podaci mogu poslužiti i pri donošenju odluka o ribolovu te zaštiti antarktičkih morskih područja, navodi Klik.
