Dosadašnja istraživanja psihopatskih osobina poput nedostatka empatije, impulzivnosti, egocentričnosti i antisocijalnih sklonosti uglavnom su se bavila strukturom i funkcioniranjem mozga. Novo istraživanje krenulo je drugim putem i usmjerilo pozornost na bakterije koje nastanjuju ljudsko tijelo.
Istraživački tim predvođen Carolinom Costom sa Sveučilišta u Portu pretpostavio je da bi sastav crijevne i oralne mikrobiote mogao biti povezan sa subkliničkim psihopatskim osobinama. Riječ je o prvom istraživanju koje je tu vezu pokušalo provjeriti na konkretnim uzorcima.
Dvjesto ispitanika i tri vrste uzoraka
U istraživanju je sudjelovalo 200 zdravih odraslih osoba koje su ispunile standardizirani upitnik za procjenu psihopatskih osobina. Svaki je ispitanik potom dao uzorke krvi, sline i stolice, na temelju kojih su znanstvenici analizirali sastav mikrobiote i niz metaboličkih pokazatelja.
Ukupna raznolikost mikroorganizama sama po sebi nije otkrivala razliku između osoba s izraženijim i manje izraženim psihopatskim osobinama. Tek kada su istraživači usporedili rezultate ispitanika međusobno, pojavila se jasnija slika.
Tri bakterije povezane s višim rezultatima
Osobe s povišenim razinama triju crijevnih bakterija – Allisonella, Prevotella i Cloacibacillus evryensis – u prosjeku su ostvarivale više rezultate na upitniku psihopatskih osobina. Suprotno tome, veća prisutnost bakterije Treponema vincentii bila je povezana s nižim rezultatima na istoj ljestvici.
Autori studije navode da su neke od pronađenih bakterija u ranijim istraživanjima dovođene u vezu s upalnim procesima ili psihijatrijskim stanjima. Pojedini proizvodi bakterijskog metabolizma, dodaju, mogli bi imati veze s procesima važnima za kontrolu impulsa, no točan mehanizam zasad nije poznat.
Samo povezanost, ne i uzrok
Znanstvenici upozoravaju da rezultati ne znače da bakterije uzrokuju psihopatiju niti da se na temelju mikrobioma može utvrditi nečija osobnost. Riječ je isključivo o povezanosti, a ne o uzročno-posljedičnoj vezi – istraživanje ne pokazuje utječu li mikrobi na ponašanje ili neki drugi čimbenik istodobno djeluje i na mikrobiom i na osobnost.
Iz tog razloga nema smisla tražiti takozvane „bakterije psihopatije” u vlastitom mikrobiomu, a još manje te rezultate koristiti za procjenu nečijeg karaktera. Istraživači ističu da njihovi nalazi ipak otvaraju mogućnost da psihopatske osobine imaju određeni biološki potpis koji nije ograničen samo na mozak.
Rezultati se uklapaju u šire područje istraživanja takozvane osi crijeva i mozga, odnosno složene komunikacije između probavnog sustava, mikroorganizama i središnjeg živčanog sustava. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 200 zdravih odraslih osoba čiji su uzorci krvi, sline i stolice poslužili za analizu povezanosti mikrobiote i psihopatskih osobina, navodi Večernji list.
