Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru.
„Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima“.
Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Franje iz Bule najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava`, da „Duh Sveti svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu“.
„Ono što je u „punini vremena“ ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovom životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovom mističnom tijelu, po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao“, poručio je mons. Zgrablić.
Važno je da čovjek čuje i prihvati Radosnu vijest „koja je puna Božjega Duha, koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu kako se ne bismo izgubili samo u ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života, po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav i koja će nas činiti istinskom djecom Božjom“, poručio je mons. Zgrablić.
Naime, nadbiskup je upozorio da smo dio „mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina“. Mentalitet svijeta koji se nameće papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“, a nadbiskup je rekao da se može nazvati i „diktatura tolerancije“. „Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je pritom na misao Benedikta XVI.: „Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”.
„Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem“, istaknuo je mons. Zgrablić, podsjetivši da papa Franjo govori i o „diktaturi ravnodušnosti“.
Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očitovanu u rođenju njegovog Sina nije samo u riječi, nego u djelu te je nadbiskup naglasio da čovjek nije Isusov sluga, nego, Isus nas je nazvao prijateljima jer nam je priopćio sve što je čuo od svoga Oca.
„Isus nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je pritom na misli pape Franje iz njegove enciklike Dilexit nos – O ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista: „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama“.
Govoreći o blizini Isusovog srca čovjeku, a srce označava središte i bît postojanja, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo kaže: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode. Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu. Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge; kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?`. Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“. Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca; Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je; slijepcima prstima dodiruje oči; uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“, ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“. Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“.
Stoga nas papa Franjo poziva: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima. Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva’“, podsjetio je mons. Zgrablić, poručivši da taj isti Isus čeka i svakoga od nas kako bi prosvijetlio naše postojanje, uzdigao nas i ispunio svojom snagom. Učenicima je rekao: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). „On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“, istaknuo je nadbiskup, potaknuvši da odgovorimo na Božju inicijativu ponude ljubavi. Stoga živjeti Božić ne znači živjeti ga samo jedan dan, „samo kao tradiciju bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, samo kao vrijeme primanja i davanja poklona i solidarnosti“, nego Božić treba biti „događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću“, naglasio je mons. Zgrablić.
„Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine. Jubilejska 2025. godina neka nam pomogne ostvariti blizinu zajedništva s Bogom i međusobno“, poručio je nadbiskup Zgrablić te je svima čestitao sretan i blagoslovljen Božić.
Ines Grbić
