U povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, čija ovogodišnja tema „Proživljena iskustva: Pravi glasovi, stvarne promjene“ u središte stavlja čovjeka, njegovo osobno iskustvo i glas, na Sveučilištu u Zadru održana je panel-diskusija posvećena mentalnom zdravlju.
O perspektivama medicine usmjerene prema osobi, psihologije, pedagogije, kineziologije i visokog obrazovanja, uz naglasak na važnost komunikacije, međusobnog slušanja, empatije, tjelesne aktivnosti i stvaranja okruženja u kojem se o mentalnom zdravlju može otvoreno govoriti, izlagali su voditelj Edukacijskog centra usmjerenog prema osobi „Čovjek je čovjeku lijek“ prof. dr. sc. Veljko Đorđević, zamjenica voditelja i pročelnica Odjela za zdravstvene studije doc. dr. sc. Klaudia Duka Glavor, predsjednica Europskog instituta za medicinu usmjerenu prema osobi prof. dr. sc. Marijana Braš, prorektor Sveučilišta u Zadru prof. Zvjezdan Penezić, prof. dr. sc. Mira Klarin s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja, izv. prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić, pročelnica Odjela za pedagogiju, te doc. dr. sc. Tonći Mašina s Odjela za zdravstvene studije. Susret je moderirala voditeljica Odjela za protokol i komunikacije Sveučilišta u Zadru Ivana Zrilić.
Doc. dr. sc. Klaudia Duka Glavor govorila je o iskustvima rada na području mentalnog zdravlja i potrebi da se u središte stave stvarne potrebe studenata i mladih. Istaknula je kako su upravo slušanje i komunikacija preduvjet za osmišljavanje učinkovitih rješenja.
„Radeći na području mentalnog zdravlja shvatili smo da bez vaših glasova i osluškivanja stvarnih potreba studenata ne možemo stvarati promjene. Zadar je među prvima krenuo tim putem, osnovan je Europski edukacijski centar i zaista već imamo konkretna rješenja kako pomoći mladima. Mozak se mijenja. Da bi emocionalni sustav u nama bio pokrenut, trebamo biti kod kuće prihvaćeni i voljeni. Promjene na mozgu su dokazane. Najvažnija je svakako komunikacija. Poražavajuće je koliko mentalno zdravlje utječe na motoričke sposobnosti, samo trebamo doći do točke koja nas pokreće“, istaknula je Duka Glavor.
Čovjek, a ne dijagnoza, u središtu medicine
Prof. Marijana Braš podsjetila je da se medicina usmjerena prema osobi razvija već dva desetljeća te da se mentalno zdravlje ne može odvojiti od drugih aspekata čovjekova zdravlja.
„Već 20 godina razvijamo medicinu usmjerenu prema osobi i ne vjerujemo u psihijatriju odvojenu od ostalih struka. Uvijek vjerujemo u holistički pristup. Kada sam počela raditi u Ambulanti za bol, shvatila sam da uzrok nije anesteziološki, nego psihijatrijski. Gotovo 80 i nešto posto pregledanih bolesnika koji su došli u ambulantu za bol na anesteziologiji imalo je bol psihološkog porijekla“, rekla je.
Istodobno, susretala se i sa suprotnim situacijama – pacijentima koji su dolazili u psihijatriju, a kod kojih su se pokazivali ozbiljni tjelesni problemi.
„To ne možete saznati čitajući knjigu, već morate biti nasuprot bolesnika“, naglasila je Braš, objašnjavajući kako je upravo takvo iskustvo utjecalo i na promjene u obrazovanju budućih liječnika. Prije petnaestak godina u nastavu su zato uvedeni simulirani pacijenti, odnosno osobe koje glume pacijente, a pokrenuta je i banka stvarnih pacijenata s različitim dijagnozama i životnim iskustvima. Studenti tako imaju priliku učiti ne samo o bolestima nego i o komunikaciji s osobom koja se nalazi pred njima.
Zdravlje je proizvod cijelog društva
Prof. Veljko Đorđević naglasio je kako se zdravlje danas više ne može svesti samo na fizičko stanje organizma. Ono obuhvaća fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu dimenziju, a za očuvanje svih tih aspekata odgovorno je cijelo društvo.
„Mi danas na zdravlje gledamo i kao na fizičko, psihološko, socijalno i duhovno. Zdravlje nije produkt jedne osobe, jedne obitelji, male zajednice ili zdravstva, ono je produkt cjelokupnog društva, od rođenja do smrti. Prije 20-ak godina, ušavši u Svjetsku zdravstvenu organizaciju i projektom Medicina usmjerena prema osobi, odlučili smo da nećemo gledati pred sobom simptome i dijagnozu, nego čovjeka. Nismo tu da gledamo poremećaj, nego da čujemo jedni druge i da se obraćamo svojim bolesnicima kao ljudima, a ne kao oboljelima“, istaknuo je.
Upravo je sposobnost slušanja, dodao je, jedan od temelja kvalitetnog odnosa između zdravstvenih djelatnika i pacijenata, ali i među ljudima općenito.
Mentalno zdravlje kao osobna dobrobit
Prof. Mira Klarin upozorila je na to da se mentalno zdravlje često promatra prvenstveno kroz probleme i poremećaje, dok se zanemaruje njegova osnovna dimenzija – osobna dobrobit i odnos prema samome sebi.
„Zaboravljamo na mentalno zdravlje kao vlastitu dobrobit, osjećaj da sam sama sa sobom. Važno je pratiti sam sebe i prepoznati trenutak kada stojim i ne mogu dalje, bilo da se radi o poslu, obitelji, partnerstvu. U ljudskoj prirodi je kretanje, a ne dugotrajno stajanje, zbog čega je važno razvijati svijest o vlastitim potrebama i mentalnom zdravlju tijekom cijelog života“, poručila je.
Škola mora biti mjesto dijaloga i sigurnosti
Izv. prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić posebno je izdvojila rezultate istraživanja provedenog među učenicima od petog do osmog razreda osnovnih škola u Zadarskoj županiji. Učenici su, među ostalim, najčešće isticali kako bi željeli da roditelji više razgovaraju s njima te da postoje jasnije zabrane i snažnija ograničenja u korištenju mobitela.
„Mentalno zdravlje u odgojno-obrazovnim institucijama je vrlo prisutno, ali i stigmatizirano. Govorimo o darovitim učenicima, ali imamo li sretnu, zadovoljnu i sigurnu djecu? Gdje je nestala kultura aktivnog dijaloga? Djeca velik dio vremena provode upravo u odgojno-obrazovnim institucijama, pa sustav ima velik prostor za unapređenje načina na koji se o njihovu mentalnom zdravlju brine“, istaknula je.
Tjelesna aktivnost nije samo pitanje fizičkog zdravlja
Doc. dr. sc. Tonći Mašina govorio je o povezanosti tjelesne aktivnosti, razvoja djece i mladih te mentalnog zdravlja. Prema nekim istraživanjima, problemi s mentalnim zdravljem počinju se pojavljivati već oko sedmog razreda osnovne škole, pri čemu se povezuju i s odnosima unutar obitelji. U srednjoj školi mladi intenzivnije počinju otkrivati vlastiti identitet, dok istodobno raste razina kompeticije i pritiska.
Mašina je upozorio i na problem nedostatka kvalitetnog mentorstva u sportu i radu trenera, naglasivši da formalno obrazovanje samo po sebi nije dovoljno ako ga ne prati iskustvo i stručna podrška.
„Za sve što budete radili, pronađite mentora, a ne YouTube. Prošlo je vrijeme kada se tjelesna aktivnost promatrala gotovo isključivo kroz snagu i brzinu. Ona se mora sagledavati puno šire – kao važan čimbenik zdravlja srca i mozga, ali i kroz benefite u psihološkom zdravlju, socijalnom zdravlju, druženju, poticanju na prijateljstva, pa i duhovnom dijelu – osjećaju smisla, vrijednosti, odgovornosti i preispitivanju smisla: tko sam ja“, rekao je Mašina.
Predstavljena knjiga „I ludolozi su l(j)udi“
U nastavku programa predstavljena je i nova knjiga prof. Veljka Đorđevića „I ludolozi su l(j)udi“, čiji naslov aludira na važnost igre u životu djece, ali i odraslih. Knjiga donosi različite priče i iskustva iz autorova profesionalnog života, a kroz humor, osobna zapažanja i situacije iz psihijatrijske prakse otvara i ozbiljna pitanja o čovjeku, društvu, zdravlju i svijetu u kojem živimo.
Već u prvom poglavlju Đorđević se bavi pitanjem što bi se dogodilo kada bi umjetna inteligencija u potpunosti prevladala i kakav bi svijet mogao nastati ako razvoj tehnologije ne bude išao u dobrom smjeru. U drugim poglavljima opisuje događaje i iskustva iz psihijatrije, a knjiga se kreće od izrazito duhovitih i komičnih situacija do priča koje otvaraju prostor za emociju i razmišljanje.
