Ministarstvo kulture i medija upisalo je 16. lipnja ove godine u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske crkvu sv. Kuzme i Damjana u zaseoku Guduće na području mjesta Ugljan.
Kako se navodi na stranici Ministarstva kulture i medija, “crkva sv. Kuzme i Damjana jednobrodna je kapela s oblom apsidom, smještena pokraj obale s jugozapadne strane otoka Ugljana. Sastoji se od starijeg svetišnog dijela i novijeg uzdužnog broda. Svetište u biti predstavlja dobro očuvanu srednjovjekovnu crkvicu sagrađenu vjerojatno u 11. ili 12. stoljeću. Stariji dio crkve malih je dimenzija (6,50 x 4.60 m) i vrlo debelih zidova na koje se izravno naslanja poluvaljkasti svod, a apsida je presvođena polukalotom te je svrstana u tipologiju jednostavnih ruralnih ranoromaničkih crkvi sa svođenjem i bez raščlambe zidnih ploha.
Noviji dio crkve iz 1912. godine podignut je kao prigradnja pred pročeljem starije i sastoji se od jednobrodnog prostora presvođenog poluvaljkastim svodom kojega nose po tri polukružne niše na bočnim zidovima razdvojene pilastrima. Crkva je s vanjske strane jednostavnog oblikovanja, ožbukana s jednim portalom na pročelju, zvonikom na preslicu i polukružnim prozorima na novijem dijelu crkve. Stariji, sada svetišni, dio crkve bio je prekriven kamenim pločama koje su se sačuvale pod slojem cementa, a rastvoren je s dva mala kvadratna prozora na bočnim zidovima”.
Crkvica je posvećena liječnicima i mučenicima iz prvih kršćanskih vremena, svetom Kuzmi i Damjanua, a legenda kaže da je Torricella, mornar koji je preživio brodolom, na mjestu crkvice našao spas i sagradio Božji hram u zahvalu.
Povijesni zapisi spominju Francesca Toricella iz Bergama koji je u svojoj oporuci od 6. kolovoza 1615. odredio da se svećeniku koji služi pjevanu sv. Misu na dan svetih Kuzme i Damjana 26. rujna na oltaru koji se u crkvici nalazi, daje na upravu i korištenje jedan komad zemlje. Njega su kasnije mnogi poistovjetili s onim mornarom kojemu je zavjet svetom Kuzmi i Damjanu spasio život, a on dao sagraditi crkvu njima u čast.
Više od trideset godina ranije crkvicu spominje i vizitator dalmatinskih biskupija Agostino Velier u svom spisu iz 1579. godine.
Izgled crkvice bitno je izmijenjen dogradnjom početkom 20. stoljeća. Ispočetka je crkvica bila jednostavna četvrtasta građevina debelih zidova (80 cm) koja u svojem začelnom dijelu duboku sniženu polukružnu apsidu. Krov tog dijela pokriven je lomljenim kamenim pločama i naknadno ojačan cementnim preljevom. Prije stotinjak godina dograđena je nova lađa (prostor za vjernike), a prostor stare crkvice pretvoren u prezbiterij (mjesto za svećenika i oltar) – blagoslov tako uređene crkvice predvodio je župnik don Ante Nižić 1912. godine.
Dvije godine kasnije izrađena je nova oltarna slika, dar Šime Vidakovića pok. Bartula, koju je blagoslovio župnik don Ivo Blasić 27. rujna 1914. godine. Uređenje crkvice nastavljeno je 9. svibnja 1926. godine kada je blagoslovljeno zvono za preslicu iz radionice Jakova Cukrova u Splitu.
Sav trud oko obnove, proširenja i uljepšavanja pronalazi svoje opravdanje u velikom broju hodočasnika koji su, kako piše u župnoj kronici iz prve polovice prošlog stoljeća, iz svih mjesta otoka Ugljana i s drugih otoka dolazili na proslavu blagdana svetih Kuzme i Damjana. U najnovije vrijeme broj vjernika je manji, ali briga za uređenje i molitva nisu jenjale. Zato su nedavno promijenjeni svi prozori i vrata, a na sam blagdan župnik zaziva blagoslov na sve ugljanske mornare i brodove diljem svijeta.
Prema najavi zadarskih konzervatora, novo istraživanje crkve sv. Kuzme i Damjana trebalo bi biti sljedeće godine, piše portal Naši školji.
