U Lovincu su u subotu održani 12. Dani ličkog krumpira, manifestacija posvećena jednom od najomiljenijih poljoprivrednih proizvoda toga kraja. Predstavilo se četrdesetak izlagača iz cijele Like. Uz proizvođače krumpira, na štandovima su bili i drugi OPG-ovi s medom, suhomesnatim proizvodima i drugim domaćim proizvodima.
Manifestacija se održala uz određenu bojazan. Dio Ličana pita se hoće li opasni otpad odložen u Gospiću utjecati na zanimanje kupaca za lički krumpir i druge poljoprivredne proizvode iz Like. Izlagači s kojima smo razgovarali za sada nisu previše zabrinuti.
Jovanka Milković iz Smiljana s mužem se krumpirom bavi već 40 godina. Ova godina, kaže, nije bila dobra. Krumpir je podbacio i dosta je sitan, što pripisuju vremenu. Cijena mu je jedan euro, a ona smatra da je s obzirom na godinu realna. Proizvode uglavnom prodaje u Zadru, gdje ima stalne mušterije, pa s prodajom nema većih poteškoća. Kupci lički krumpir i dalje cijene, ali je primijetila da su ove godine zbog događanja u Lici pomalo skeptični.
„Mislim da nema potrebe da budu skeptični jer krumpir ne crpi vodu iz dubine, nego 20 do 30 centimetara“, kaže Milković.
Slično razmišlja i Ivan Crnković iz Gospića. Prodaja krumpira na gospićkoj tržnici i dalje mu dobro ide. Uvjeren je da otpad neće utjecati na zdravstvenu ispravnost njegovih proizvoda jer su krumpiri zasađeni na povišenim terenima.
„Jedan dio je čak 17 kilometara dalje, a drugi dva. Oba terena su na povišenom, tako da se mi uopće niti bojimo niti sumnjamo da bi nešto moglo utjecati. Jer ako nešto i je tu, ide dolje“, kaže Crnković.
Na štandu iz Jezerca kraj Plitvica nudila se tradicionalna plitvička štrudla. Proizvodnja je u Korenici, a njihovi su izlagači posao preuzeli prije dvije godine od prethodne vlasnice Gordane, koja je otišla u mirovinu. Obilaze sajmove diljem Hrvatske i kažu da se domaća hrana uvijek cijeni. Proizvod je, dodaju, prilično rijedak i nema ga svugdje za kupiti. Posebnim ga smatraju zbog okusa i načina motanja.
„Sam način motanja štrudle drugačiji je od ostalih“, kaže izlagač. Štrudla se, dodaje, prodaje relativno brzo.
Iz sela Mušaluk stigla je izlagačica sa širokim izborom domaćih proizvoda: škripavcem, suhim sirom, ličkom basom, domaćim raženim kruhom, sokovima, pekmezima i kolačima. Sve, kaže, pravi sama, uz malo pomoći obitelji. Robu je rasprodala za otprilike sat vremena.
„Ako je kvaliteta, dođe svatko. Jednom probaju, vide i opet mi se vraćaju“, kaže izlagačica, a na pitanje tko je, odgovara kratko: „Dvjesto posto Ličanka, prava Ličanka, kršna Ličanka.“
