Uskrsni običaji u Dalmaciji, a posebno u Zadru i njegovu zaleđu, oduvijek su bili duboko povezani s prirodom i onim što je zemlja u proljeće nudila.
Prije pojave umjetnih boja, svaka je kuća mirisala na “lukovinu”, a ukrašavanje jaja bio je ritual koji je zahtijevao strpljenje i vještinu.
Prirodne boje iz kuhinje i polja
Glavni sastojak za bojenje bila je ljuska crvene kapule (lukovina). Ovisno o količini ljuske i duljini kuhanja, jaja su poprimala nijanse od svijetle narančaste do tamne, gotovo crne mahagonij boje.
Kako bi pisanice imale poseban ukras, bake bi u polju ubrale listiće djeteline, paprati ili koromača, prislonile ih uz jaje i sve čvrsto vezale u staru najlonsku čarapu ili krpicu prije kuhanja.
Osim kapule, koristili su se i drugi prirodni pigmenti:
- cikla: za dobivanje nježnih ružičastih i crvenkastih tonova,
- kopriva i špinat: za postizanje zelene boje koja je simbolizirala buđenje proljeća,
- kora oraha: kuhanjem kore mladog oraha dobivala se intenzivna tamnosmeđa boja,
- ljubičice: manje poznata tehnika kojom su se, uz puno truda, dobivale lila nijanse.
Tehnika “pisanja” voskom
U Zadru i okolici posebno je bila cijenjena tehnika šaranja čistim pčelinjim voskom. Ovaj postupak nazivao se “pisanje jaja”, od čega i potječe naziv pisanica.
Koristila se posebna drvena drška na čijem se vrhu nalazio mali metalni lijevak ili igla, poznata kao “pisaica” ili “batulica”.
Domaćice bi otopile vosak i njime crtale motive po ljusci sirovog jajeta. Najčešći motivi bili su križevi, cvjetovi, grančice masline i zvijezde. Nakon što bi se vosak stvrdnuo, jaja su se kuhala u boji.
Na mjestima gdje je bio vosak, boja nije mogla prodrijeti, pa bi nakon kuhanja i skidanja voska ostao bijeli crtež na obojenoj podlozi. Za završni sjaj, gotove pisanice mazale bi se komadićem slanine.
Specifičnost zadarskog kraja: Picanje jaja
Govoriti o Uskrsu u Zadru, a ne spomenuti “picanje jaja”, nemoguće je. Ovaj stari običaj, koji se najduže zadržao u Arbanasima, prava je natjecateljska igra.
Pravila su jasna: jaje se postavi na tlo ili u ruku, a cilj je s određene udaljenosti pogoditi jaje kovanicom tako da kovanica ostane zabijena u ljusku ili da jaje pukne.
U Ravnim kotarima se, pak, više njegovala tradicija tucanja jajima. Pobjednik je bio onaj čije bi jaje ostalo cijelo, a poraženi bi svoje razbijeno jaje morao predati pobjedniku.
Simbolika i blagoslov
Pisanica u Dalmaciji nikada nije bila samo ukras. Ona je simbol novog života i pobjede nad smrću. Jaja su se obavezno nosila u košarama na blagoslov na Veliku subotu ili rano ujutro na sam Uskrs, zajedno s mladim lukom, solju, domaćim kruhom ili sirnicom (pincom). Tek nakon blagoslova, obitelj bi se okupila oko stola, a prva stvar koja bi se blagovala bila je upravo pisanica.
