Naknada za povrat PET ambalaže od ove godine porasla je sa sedam na deset centa za jednu bocu. No i dalje je jedna od najnižih u Europskoj uniji. Iako je koliko-toliko porasla, primjerice – prije pet godina – da bi se kupio bijeli kruh, trebalo je skupiti oko devet boca, a danas čak 17.
Iako se zna reći da su neki kod nas skupljanje boca pretvorili u biznis, mnogima je to još “ljuta potreba”. Gospođa Milena iz Zadra u sedamdesetčetvrtoj prima socijalnu pomoć od 170 eura i hrani se u Caritasu. Skupila je petnaestak boca i to joj je za kruh, kaže. Tako već četrnaest godina.
– Firma mi je propala u Jugi i onda me više nisu zaposlili. Imam socijalnu pomoć od koje živim, to mi je malo. Jedno pet sati idem, ili šest. Kako kad, rekla je Milena Perković iz Zadra.
Ne skuplja boce samo starije osiromašeno stanovništvo. I mlađima povrat, osobito nakon zabava, pojača malo džeparac, a i nove generacije su ekološki osvještenije.
– Vraćam boce, da. To vratimo da nadoknadimo ono što smo potrošili, kaže Luigi iz Zadra.
U Hrvatskoj od 2005. postoji sustav povratne naknade za boce. Tek od ove godine sa sedam centa porasla je na deset, najniža je u Europi s Estonijom, Latvijom i Litvom. Primjera radi, u Njemačkoj je 25 centi, a u Poljskoj dvanaest. Pa iako je naknada neznatno porasla, sada se treba više boca skupiti za jedan
– Recimo, ovaj bijeli kruh sada stoji jedna euro i 68 centi. Prije nekih pet godina cijena mu je bila oko pet kuna ili, znači, oko 66 centi. Iako je naknada nakon Nove godine porasla, ovaj kruh prije pet godina da bi ga kupili trebali ste sakupiti oko devet boca, a danas za isti kruh čak 17 boca, zaključila je novinarka Melita Šare za HRT.
