U Zadarskoj županiji od 1893 učitelja/nastavnika, 40 ih je nestručnih

U hrvatskim školama radi 43.895 učitelja i nastavnika, od čega je 1,20 posto iliti njih 528 nestručno, pokazuju podaci iz srpnja koje je dostavilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Riječ je o učiteljima i nastavnicima koji rade bez odgovarajuće vrste obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, primjerice kada nastavnik fizike podučava i matematiku. Takva mogućnost inače se ne spominje u propisima, upozoravali smo već ranije. Jedino Zakon o odgoju i obrazovanju nalaže da se radni odnos može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema potrebne pedagoške kompetencije uz uvjet stjecanja tih kompetencija, piše portal Srednja.hr. 

Najviše nestručnih nastavnika u omjeru prema ukupnom broju jest u Ličko-senjskoj županiji. Tamo je zaposleno 5,23 posto nestručnih učitelja i nastavnika. Slijedi Istarska županija s postotkom od 4,37, a treća je Sisačko-moslavačka županija s 2,33 posto. Na dnu ljestvice je Požeško-slavonska županija gdje je zaposlen tek jedan nestručni nastavnik, što je u postotku prema ukupnom broju nastavnika 0,12 posto. Manji broj zaposlenih učitelja i nastavnika bez odgovarajuće vrste obrazovanja je i u Gradu Zagrebu s 0,41 posto i Brodsko-posavskoj županiji s 0,59 posto u odnosu na cjelovit broj učitelja i nastavnika.

Iz tablice je jasno i kako je najmanje nastavnika u Hrvatskoj u srpnju bilo zaposleno u Ličko-senjskoj županiji, njih 497, zatim u Požeško-slavonskoj županiji 831 i Virovitičko-podravskoj županiji njih 927. Upravo te županije imaju najmanje stanovnika prema popisu iz 2021. godine. Najviše je nastavnika zaposlenu u Zagrebu, njih 8.004, u Splitsko-dalmatinskoj županiji ima 4.881 nastavnika, u Osječko-baranjskoj 3.233 i u Primorskoj-goranskoj 2.742. Prema zadnjem popisu stanovništva Primorsko-goranska županija ima nešto više stanovnika od Osječko-baranjske, ali ipak manje zaposlenih učitelja i nastavnika.

U Zadarskoj županiji je sljedeća situacija: od ukupnog broja učitelja/nastavnika 1893, 40 ih je nestručno, odnosno 2,11 posto.

Nada Lovrić, predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske kazala nam je da nije problem samo različita vrsta obrazovanja, već nedostatna razina obrazovanja. Još devedesetih, navela je, postojao je deficit nastavnika stranih jezika, kemije i biologije, a u sustav je ulazilo malo mladih stručnjaka jer su drugdje mogli dobiti bolje plaćen posao. Tvrdi da Ministarstvo u osnovnim školama omogućava zapošljavanje prvostupnika na radno mjesto učitelja što dugoročno smatra pogubnim za sustav.

–  Ma kako se među tim kolegama nalaze ljudi iznimnih vještina i neformalnog obrazovanja, sam termin ‘nestručan’ govori sam za sebe. I kao što si nikada ne bismo dozvolili nam liječnik opće prakse izvodi operaciju na srcu, moramo raditi na tome da nam svaki učenik ima stručno vođenu nastavu. To je uostalom preduvjet ne samo dobro obavljenog posla već i zaštita digniteta struke. Županije koje su ekonomski slabo razvijene, nažalost imaju i veći odljev stanovništva i još teže privlače mlade u nastavu, pa nas podatak za Ličko-senjsku županiju ne čudi. Naš je Sindikat već postavio zahtjev u pregovorima za Granski kolektivni ugovor da se dio srednjih škola u ovoj županiji uvrsti u popis škola s otežanim uvjetima rada kako bi zaposlenici dobili nešto veću plaću, pa bi sigurno i to omogućilo dolazak stručnjaka u to područje, objasnila je Lovrić.

Predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić također ističe kako je ovaj problem prisutan desetljećima, a da se ništa ili vrlo malo poduzima za rješenje. Jedino što se promijenilo, spominje Stipić, jest promjena u školovanju učitelja razredne nastave kojima se prije skoro tridesetak godina omogućilo studiranje dodatnog predmeta. Time su osposobljeni za stručno predavanje onih predmeta za koje na tržištu rada manjkalo odgovarajuće školovanih učitelja, navodi.

– Na tragu rješavanja ovog problema je i nedavno pokrenuto stipendiranje studenata. Čak i kada bi brojke Ministarstva o razmjerima ove pojave i bile točne, iz njih bi se moglo zaključiti samo da desecima tisuća učenika odgojno-obrazovni sustav ne pruža ono što bi trebao i morao. Jedino pravo rješenje za ovaj problem jest u primjerenom financijskom nagrađivanju svih učitelja za posao koji rade, stvaranju boljih uvjeta za rad u školi i dodatnim poticajnim mjerama za zapošljavanje i trajan ostanak u školi. Naravno da među nestručnjacima ima onih koji su se na svom radnom mjestu snašli bolje. Iz ovih se primjera nikako ne smije izvoditi zaključak da postoji ikakvo drugo rješenje, osim osiguravanja svakom učeniku da s njime u školi radi učitelji ili nastavnik koji taj posao želi raditi, ali je i za njega prethodno kroz studij kvalitetno stručno pripremljen, zaključio je Stipić.