Svjetski dan je prevencija utapanja, a i dalje velik broj djece ne zna plivati: “Nepoznavanje plivanja je vrlo opasno”

Na današnji dan obilježava se Svjetski dan prevencije utapanja i tim povodom Hrvatski Crveni križ, a u Zadru Gradsko društvo Crvenog križa obilježili su ga edukativno-pokaznom akcijom.

Služba spašavanja na vodi stoga je na plaži Kolovare nizom aktivnosti ukazala na važnost poznavanja plivanja kao i postupaka i ponašanja u situaciji kad se dogodi utapanje.

Bilo je to i radionica za djecu, mjerenje krvnog tlaka i šećera, izlaganje spasilačke opreme, edukacije građana o prvoj pomoći, a spasioci su izveli vježbu spašavanja utopljenika iz mora.

– Velika je važnost ovakvih edukacija da što više prikažemo koliko je zapravo nepoznavanje plivanja opasno i koliko se loše situacije mogu dogoditi. U Hrvatskoj imamo velik broj djece neplivača nižih razreda. Po regijama se dijeli da unutrašnjost Hrvatske, na primjer, Osječko-baranjska županija ima preko 70 posto djece koja ne znaju plivati. Na zadarskom području, hvala Bogu, to je puno bolje, imamo odličnu suradnju s plivačkim klubovima Jadera i Zadar koji provode stvarno odlične obuke neplivača i taj je broj puno manji. Ali stalno naglašavamo važnost znanja plivanja, rekao nam je to Niko Vlatković, koordinator spasilačke službe za Zadarsku županiju.

– Utapanje se vrlo brzo može dogoditi, ono je tiho, nastupa naglo, dovoljne su sekunde nepažnje. Ako se ljudi nađu u nekoj lošoj situaciji, bitno je ne paničariti, maksimalno ostati pribran i mahati jednom rukom i na taj način pokazati da nešto nije u redu i prizvati u pomoć, napomenuo je Vlatković.

Spasilačka služba postoji na sedam kupališta u Zadarskoj županiji, zahvaljujući odličnoj suradnji koju imaju s koncesionarima kupališta i sveukupno ima od 35 do 40 spasilaca, saznajemo. Je li ih teško pronaći, pitali smo Vlatkovića.

– Problem je konstantan što se toga tiče, ali imao odlične suradnje s klubovima vodenih sportova u Zadru. Ne može svatko postati spasilac. Prije samog tečaja treba proći testiranja koja nisu laka, treba se pripremati za to, tečaj je dosta težak i intenzivan, traje tjedan dana. Tek nakon tog položenog tečaja oni mogu pristupiti poslu spasilaca, kazao je naš sugovornik.

Što se tiče samih intervencija, ovisi o kupalištu.

– U jeku sezone imaju svaki dan, ali hvala Bogu, to su manje intervencije i situacije su lakše, ali imamo i ovih težih situacija kada spasioci trebaju ozbiljno reagirati. Svjedoci smo mnogo situacija na moru. Ljudi jako često podcijene more, pogotovo naši turisti, ljudi iz unutrašnjosti. Bude svakakvih situacija. Svjedoci smo da se mala plovila i mali gumenjaci često pretrpaju s ljudima, više nego što može stati, zapute se na neku veću udaljenost. Znamo kako kod nas nastupaju naglo promjene vremena i onda dolazi do neželjenih situacija, upozorio je Vlatković.

U današnjim aktivnostima sudjelovala su i djeca iz Plivačkog kluba Zadar koja su učila o pružanju prve pomoći, a pratila su i vježbu izvlačenja utopljenika iz mora.

– Naša djeca, naši plivači i natjecatelji, naši rekreativci su polaznici tečaja za spasioce, bilo mladih bilo odraslih. Kako gledamo ovdje svi spasioci, to su naši bivši plivači. Pazimo da ljude što više osvijestimo koliko je bitno znati plivati jer smo grad na moru. Mogu se pohvaliti da sam autor programa obuke neplivača koji je verificiran od Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, kaže nam Danijela Kurtin, trenerica u Plivačkom klubu Zadar.

Ove godine dobili su, treći put po redu, natječaj “Hrvatska pliva” te je time sufinanciran program obuke neplivača i svim polaznicima je taj program besplatan, naglasila je.

I ona se slaže s činjenicom da ima velik postotak djece koja ne znaju plivati.

– To je nevjerojatno obzirom da smo grad na moru, ali u samom gradu gdje smo radili sa školama znaju plivati. Međutim, ova sela u Zadarskoj županiji, jako puno djece ne zna plivati, a ako i znaju, jako su slabi plivači tako da su isto opasni i mogu se vrlo lako utopiti, saznajemo od trenerice.

Inače, od 250 do 300 djece godišnje prođe kroz njihov program obuke.

– Ne proplivaju svi odmah, recimo 0d 80 do 90 posto djece propliva, ova ostala djeca pohađaju program još jedan put i onda to bude uspješnije. Imaju velike strahove pa ne ide to lako kao s nekom djecom, kazala je.