Umjesto da razmišlja gdje će izaći sljedećeg vikenda, na što će potrošiti svoju plaću ili kada će upoznati djevojku svojega života, Filip Vlaović, 25-godišnji mladić čiji korijeni su u Garešničkom Brestovcu, a koji živi u Njemačkoj, ima sasvim druge brige. Liječi se u njemačkoj bolnici svjestan težine dijagnoze koju je krajem srpnja dobio – rijetka vrsta leukemije, blastična plazmacitoidna dendritička stanična neoplazija, plus Hodgkinov limfom. Za Filipovo izlječenje potreban je nesrodni podudarni donor krvotvornih matičnih stanica. I to ne jedan donor, već čak tri.
U razgovoru s njegovom majkom Nadom Mičak Moj portal doznaje s čime se sve trenutno ova obitelj suočava i kako svi mi od 18 do 40 godina starosti, možemo pomoći da Filip ponovno bude onaj stari.
– Filipov otac i ja smo rastavljeni. Naš sin ostao je s ocem u Njemačkoj gdje je i zaposlen. On ima dvojno državljanstvo, a za dijagnozu je doznao krajem srpnja. Liječi se u Tumorskoj klinici u Dortmundu gdje baš danas započinje s imunoterapijom, priča Nada i dodaje kako je sve krenulo kada joj je Filip rekao da ima neku kvržicu kod ključne kosti. Budući da je mlad, jak i zdrav, nitko nije pomišljao na neke loše dijagnoze. Mislili su da je riječ možda o nekom masnom tkivu. No, kada se kvržica pojavila i kod desnog kuka, Nada je savjetovala sinu da ipak ode kod liječnika.
– Rekla sam mu da ode dermatologu, no on se osjećao zdravo i dobro pa me nije odmah poslušao. Razmišljao je da stigne… Preko noći tada mu se odjednom pojavilo 20 kvrga nakon čega je odmah otišao liječniku. Pet tjedana kasnije, 22. srpnja dobio je dijagnozu da je riječ o genetskoj, zloćudnoj leukemiji plus Hodgkinov limfom.
Znači dvije leukemije u jednoj, pojašnjava Nada i dodaje kako je iz tog razloga teško pronaći donora, jer matične stanice moraju biti kompatibilne za obje bolesti, a to je jedini način da Filip ozdravi.
Ovaj mladi čovjek nalazi se na svjetskoj listi za donore, a trenutno se tamo nalazi samo jedan donor koji je kompatibilan.
– Filip treba tri donora, a plan liječenja već postoji. Sada liječnici namjeravaju imunoterpijom zaustaviti širenje bolesti, potom slijede kemoterapije i zračenje i to ukoliko pronađu samo žarište leukemije, čime će Filipov organizam, odnosno njegov imunitet staviti na nulu. Tek tada je planirano liječenje matičnim stanicama što se predviđa da će biti u prosincu, kaže Filipova mama i pojašnjava kako onkolog u Njemačkoj neće započeti s tim procesom sve dok ne bude imao tri kompatibilna donora. Rekao joj je da je takav pristup nužan jer ukoliko slučajno Filipov organizam odbaci matične stanice jednog donora, ili drugi donor bude spriječen iz bilo kojeg razloga, to bi za Filipa bilo kobno.
– Rekao mi je da da će moje dijete biti u izolaciji prije samog procesa, a i samo jedno kihanje moglo bi biti kobno. Stoga neće riskirati. Uvjeren je da će imunoterapijom zaustaviti širenje leukemije, a onda preostaje čekanje donora i zdravih matičnih stanica. Oko 90 posto kvrga i mrlja nalazi se na koži, dok su ostali organi zasad pošteđeni, pojašnjava Nada i dodaje kako su lijekovi, odnosno imunoterapija za njega posebno rađeni. Rečeno joj je kako se u cijelome svijetu tek oko dva posto ljudi razboli u toj kombinaciji koju ima Filip.
Mama Nada ne čeka donore. Ona je odlučna ići na kraj svijeta i pronaći ih kako bi sinu spasila život. Izradila je letke s osnovnim informacijama, kratkom pričom i kontakt brojem na koji se mogu javiti svi oni voljni pomoći ovom mladom čovjeku na pragu života. Obišla je vojarnu u Bjelovaru, ide u Petrinju u tamošnju vojarnu jer smatra kako su vojnici mladi i zdravi te kako se možda među njima pronađe netko kompatibilan. Dijeli informacije putem društvenih mreža i lokalnih medija, kroz poznanike i sve one koji su voljni uključiti se u akciju da što više osoba vidi njezin apel. Ne traži novac, traži nešto što se novcem ne može kupiti, a to su zdrave matične stanice, jedino što njenom sinu može spasiti život.
– 5. listopada dogovorili smo organiziran odlazak iz našega kraja za Zagreb gdje će se svi koji to žele moći upisati u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Autobus kreće iz Garešnice. A pokupit ćemo i ljude otkud se god jave. Isto tako, vraćamo ih kućama tako da nitko nema troška niti brige, pojašnjava nam Nada koja napominje još jednu jako važnu stvar. A to je da svi oni koji već dobrovoljno daruju krv, trebaju samo naznačiti da su voljni upisati se u Registar bez ikakvih drugih radnji. Oni, naime, ne trebaju ponovno darivati krv već samo dati dozvolu da postanu potencijalni donori u slučaju kompatibilnosti s nekom oboljelom osobom.
Inače, Filip je rođen u Njemačkoj, u istoj bolnici gdje i njegova majka Nada 1974. godine. I tu ova priča postaje još nevjerojatnija.
– Moja majka kada je bila trudna sa mnom, dobila je leukemiju. Ja sam kao beba bila pozitivna. No, naša pupčana vrpca bila je u redu, zdrava, tako da su nas dvije liječnici prije 50 godina izliječili tim matičnim stanicama. Sve sam to rekla onkologu koji liječi Filipa danas. On je uistinu došao do te papirologije, a jedina je razlika što smo nas dvije onda imale samo jednu leukemiju, a ne dvije kao danas Filip, priča Nada čija majka je prije četiri mjeseca preminula.
Filip se u cijeloj ovoj situaciji, priča nadalje Nada, drži pozitivno, s manjim povremenim padovima.
– ‘Mama, ja želim živjeti. Nemoj slučajno da te vidim da plačeš!’, tako mi govori. Bila je kod nas protekloga vikenda Gariglazbijada na koju nisam htjela ići. Rekao je da ni slučajno ne smijem ostati doma već želi da idem, snimam za njega videa, šaljem mu fotografije i pjevam. Znate li kako je to teško? Imam knedlu u grlu, ali pjevam zbog njega, njemu za ljubav, obećala sam da ću mu ispuniti svaku želju, hrabra je Nada.
Nakon što primi imunoterapiju, Filip prvim avionom, ako će se dobro osjećati, ima plan doći u Garešnički Brestovac.
– On obožava Hrvatsku, a za dvije godine planirao je preseliti ovdje za stalno, u kuću mojih roditelja. Bolest nam je malo pomrsila te planove, no on od njih nije odustao već ih samo malo prolongirao, kaže Nada i dodaje kako Filip svaki slobodan trenutak koristi za odmor u Hrvatskoj. Često ju iznenadi pa dođe, a da se nije niti najavio.
Udaljeni su jedno od drugoga 1250 kilometara, no to ih ne sprečava da održavaju lijepe i zdrave obiteljske kontakte. Osim njega, u Njemačkoj je i Nadina kćerka Laura koja je bratu također velika podrška kao i bivši suprug s kojim se nije rastala u svađi. Naprotiv, u dobrim su odnosima, a sada im je Filip i njegovo ozdravljenje na prvome mjestu.
Kao i sadašnjem suprugu, bivšem branitelju koji i sam ima zdravstvenih poteškoća i kojeg čeka teška operacija u bjelovarskoj bolnici.
– Ima gelere u nozi, a fistula koja zarasta 10 godina pravi mu probleme. Danas će liječnici odlučiti hoće li mu uspjeti spasiti nogu ili će ostati bez nje, kaže Nada iza čije obitelji je uistinu teška godina. U siječnju joj je doslovno na rukama od raka debelog crijeva preminuo šogor sa svega 43 godine. Dva mjeseca kasnije pokopala je majku. U srpnju je dobila unuka, no kćerkin porod trajao je tri dana i bio je izrazito težak tako da je umalo iskrvarila na porodu. Sreća nije dugo potrajala jer svega dva tjedna nakon toga doznaje za Filipovu dijagnozu.
Ponekad je, priznaje, sretna da uopće funkcionira, priča, diše…
– Najteže su noći jer u svemu tome više ne spavam nego spavam. No, ništa od toga nije bitno. Sada je na prvome mjestu naš Filip kojemu će, ljudi dobroga srca, uvjerena sam, pomoći. U svemu ovom zlu koje nas je snašlo saznala sam i kako su Hrvati drugi na svijetu kada su u pitanju donori. Toliko smo humani narod da sam baš ponosna što sam iz Hrvatske, kaže Nada koja ne sumnja da će se za Filipa pronaći donori.
Iako Filip ima sestru koja bi mu u slučaju kompatibilnosti mogla donirati matične stanice, liječnicima su svi krvni srodnici s majčine strane pa tako i rođena sestra, posljednja opcija jer postoji velika vjerojatnost da mu vrate zaražene matične stanice.
Ne želi niti razmišljati o onom drugom ishodu ako se donor ne pronađe. Filip joj je, kaže sve objasnio što i kako želi u tom slučaju, a same te riječi slamaju srca.
Svima, a kako neće jednoj majci?
– Rekao mi je da ako nijedna opcija liječenja ne uspije, da želi da svoje zadnje dane želi ovdje provesti i ići kod djeda koji je prije 12 godina urmo od raka pluća. On je nažalost, gledao sve što je djed proživio. Rekao je da je hrabar i da zna što ga u tom slučaju čeka, kroz suze priča Nada Filipov plan ako ništa ne uspije.
‘Što da vam kažem kada vam rođeno dijete priča gdje da ga zakopate?’, ovim riječima Nada u jecajima zaključuje svoju priču.
Ono što nam jedino preostaje jest da se svi koji to možemo uključimo u ovu akciju, da se upišemo u Registar donora i postanemo osoba koja će Filipu spasiti život. To je naša dužnost, jer spasiti drugome život je nešto što se ne može platiti novcem. Filip ima i drugi plan osim ovog posljednjeg s djedom, a to je da će mu mama plesati u svatovima, piše Dalmatinski portal.
