Potrošačka udruga ‘Halo, inspektore’, od koje je krenula inicijativa za organizaciju dvaju dosadašnjih bojkota trgovina zbog previsokih cijena, objavila je otvoreno pismo potrošača, poručivši da oni mogu utjecati na poskupljenja jedino pritiskom na trgovce koji stavljaju krajnju cijenu na proizvode.
Naglasili su da u bojkotima nema politikantstva ni ideologije, već da su glavni pokretači potrošača u ovakvim situacijama nezadovoljstvo i ljutnja.
Poslali su novu poruku ohrabrenja potrošačima, poručivši da se ne obaziru na one koji propituju mogu li ovakvi bojkoti išta promijeniti.
Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
“Svjesni smo da problem enormnih poskupljenja nije nastao na policama trgovina, ali tu je postao vidljiv. Trgovina nam je prepuštena stihiji, a trgovci čerupaju potrošača. Poskupljenja su veća od stope inflacije. Poskupljuje sve. Već dulje od dvije godine.
Zadnjih nekoliko mjeseci cijene rastu na dnevnoj bazi. Od kruha do piletine i teletine. Od deterdženata do lijekova. Ono što proizvodimo sami i ono što unosimo, i ono što uvozimo. I sa spuštenom stopom PDV-a. I sa subvencijama.
Potrošač na poskupljenja može utjecati jedino pritiskom na trgovce koji stavljaju krajnju cijenu na proizvod. I činimo to. I činit ćemo i dalje. Naša moć započinje i završava pred vašim policama.
Nije na nama, potrošačima, da se bavimo uzrocima inflacije, nacionalnom ekonomijom, ekonomskim teorijama, modelima formiranja cijena, makroekonomskim kretanjima i s tim povezanim rizicima, padom domaće proizvodnje, pregovorima s dobavljačima itd.
Posao je nadležnih ministarstava, HNB-a i politike da rješavaju slojevite uzroke ove situacije.
Posao je inspekcijskih službi da provode nadzore i sankcioniraju prekršitelje, a regulatora da reguliraju tržište.
Posao je trgovaca da sjednu sa svojim dobavljačima, proizvođačima, logistikom i otvoreno rasprave situaciju i moguća rješenja.
I svi ste zakazali.
Lista 70 proizvoda kojima se privremeno „zamrzavaju“ cijene (tih 70 proizvoda ne smije poskupjeti, ali tisuće drugih može i dalje poskupljivati) ili skupi marketing trgovačkih lanaca kojim se popravlja imidž i spašava profit nisu rješenja i ne donose stabilnost.
Svi imate ozbiljnog posla jer je potrošačima dosta grabeža. I to ne samo našim socijalno ugroženim sugrađanima. Svima nam je dosta.
Koje ste strategije odabrali za hrvatsko tržište, poštovani članovi uprava, direktori prodaja, marketinga, šefovi odjela za zadovoljstvo kupaca i ostali u trgovačkim lancima protiv kojih su se hrvatski potrošači pobunili? Koje su to strategije u trenutku kada vam potrošači, vaš izvor dobiti, glasno poručuju da im je dosta, da više ne pristaju na takav odnos?
Koju ćete strategiju primijeniti protiv pobune onih koji su vama, sektoru trgovine (na veliko i malo) u 2023. godini (godina prelaska na euro) omogućili najveću neto dobit ikad – 2,1 mlrd eura?
Zbog povećanja cijena ne smanjuje se potražnja pa nastavljate dizati cijene. Dok ide – ide? Je li to strategija za hrvatsko tržište?
Ili kratkoročna mjera „zamrzavanja“ cijena do 1. lipnja? Izdržat će trgovački lanci ta četiri mjeseca pa kad krene turistička sezona turisti će podići potrošnju, koja će držati na životu (pre)visoke cijene koje će domaćem puku (opet) ostati na leđima i kad turisti odu svojim kućama.
Je li možda sljedeći korak podizanje tužbe zbog narušenog ugleda ili smanjene dobiti?
Na platformi Halo, inspektore trenutno je više od 114.000 pratitelja. Višestruko je više članova njihovih obitelji i onih koji nisu na društvenim mrežama. I svi su svaki dan pred vašim policama. I svaki je taj pojedinac, dijeleći svoje iskustvo i iskazujući svoj stav, doprinio glasnom buntu protiv previsokih cijena i postojećih trgovačkih praksi na hrvatskom tržištu.
To je solidarnost. Mobilizacija. Pojedinaca, neformalnih i formalnih grupa. Nema ideologije niti politikanstva u ovom bojkotu i prosvjednim akcijama potrošača. Cijene su previsoke i uprli smo prstom u trgovce. Moramo li biti ekonomski analitičari da bismo znali kad nam je dosta? Pokretači bunta potrošača bili su nezadovoljstvo i ljutnja, a to su emocije koje se brzo šire. Koga od nas biste tužili?
Koja je strategija obuzdavanja prosvjeda potrošača? Umanjivanje, obeshrabrivanje i omalovažavanje. Izazivanje sumnje kod potrošača ima li njihov prosvjed uopće smisla. Što bi se reklo „zavadi pa vladaj“. Zato se potrošačima preko medija putem izjava uglednih ekonomskih analitičara i predstavnika trgovaca poručuje da im se val bunta ispuhuje, da neće postići ništa, da ionako sami održavaju te visoke cijene svojom potrošnjom, a pri tom ne razumiju kako funkcionira tržište. Ne sjećamo se kada se tako otvoreno pljuvalo po stotinama tisuća građana koji su se zauzeli za zaštitu svojih interesa i legitimno pobunili protiv neopravdanog divljanja cijena. Ali to omalovažavanje može uroditi i kontrom.
Kako se još može protiv bojkota tih „nerazumnih“ potrošača koji ionako sami pumpaju potrošnju razuzdanom kupovinom po cijenama kakve jesu? Zastrašivanjem. S pozicija oglašivačke moći, ugleda u struci i u medijima.
Tako se ovih dana u javnom prostoru pojavljuju teze da će potrošači, nastave li s bojkotom, potaknuti recesiju, da se navija za intervencionizam, da smo protiv slobodnog tržišta, da potrošački bojkot ugrožava radna mjesta, da će se zbog toga smanjiti ekonomska aktivnost, da više niti jedan novi trgovački lanac neće htjeti doći na ovo naše malo tržište i investirati ako se dopusti potrošačima da prosvjeduju?? Potrošački prosvjed će nas uvesti u recesiju? Bojkot potrošača usporit će rast BDP-a??
Ma dajte. Potražite bolji izgovor za inflaciju, stanje nacionalne ekonomije i kamo ide.
I manje obrazovan potrošač s nešto životnog iskustva i pokojom pročitanom knjigom zna da su mnogi čimbenici koji mogu pogurati neko gospodarstvo u recesiju: smanjivanje kupovne moći potrošača, političke nesigurnosti u zemljama o čijim tržištima ovisimo ili globalno, oružani sukobi, rastuće cijene energije itd. Prosvjed potrošača zasigurno nema tu moć.
Ispada da je u redu i legitimno kada se pobune njemački, francuski ili talijanski potrošači zbog poskupljenja od 3, 5 ili 7%, (a reakcija trgovaca i države je brza i učinkovita), ali kada to isto učine potrošači u Hrvatskoj zbog značajno većih poskupljenja sa značajno tanjim novčanicima onda ćemo reći da ne znaju što rade, ne razumiju osnove slobodnog tržišta, ugrožavaju radna mjesta i nacionalnu ekonomiju, sigurno imaju neke političke ciljeve i slično. Francuskog, talijanskog ili njemačkog potrošača se poštuje. Njihove reakcije na pojave na tržištu i država i trgovci i svi između shvaćaju ozbiljno, a mjere se poduzimaju žurno. Hrvatski potrošač je valjda toliko neuk i „šopingholičar“ da je neprimjereno da se takav uopće pobuni protiv poskupljenja koja ga gule? Licemjerno.
Niti značajnijim snižavanjem cijena sa sadašnjih razina trgovački lanci nećete ostati bez dobiti, zar ne? Pa zašto to ne učine? Zar toliko vjeruju u naše (loše) potrošačke navike? Potrošač može promijeniti svoje navike i sklonosti. Uostalom, ako ne može kupiti ovdje, tko god može otići će gdje je jeftinije. Eno nas, guramo puna kolica među slovenskim i talijanskim policama, ostavljajući dio svoje plaće tamo pomažemo graditi tuđa gospodarstva. Jeste li to htjeli?
Jasno nam je da nitko neće sniziti cijene sve dok to ne mora. Vrag je u detalju. A taj detalj je – profit. Jasno nam je i da je sve što se trenutno poduzima od strane trgovačkih lanaca i same države tek na kratak rok. A što poslije? Je li trgovačkim lancima koji svi redom uspješno posluju na ovom malom tržištu stalo do vraćanja povjerenja potrošača ili računaju na turističku sezonu kada će, kako je to lijepo neki dan rekao ekonomist Novotny, ponovno sve karte biti u njihovim rukama?
Kolektivna snaga potrošača može pogurati odgovorne prema rješavanju problema.
Ključno je stoga koja će zapravo biti dugoročna strategija trgovačkih lanaca u formiranju cijena na hrvatskom tržištu i što će u međuvremenu za svoje građane učiniti država.
Do tada – potrošači će nastaviti iskazivati svoje nezadovoljstvo.
Kako? U tjednu bojkota od 27. siječnja do 2. veljače (tri proizvoda, tri lanca i jedan petak) potrošili smo 42 milijuna eura manje. Možemo i jače.”