Novi, pomalo bizaran trend sve je češći na tržištu rada: mlađe generacije prihvaćaju ponudu za posao, ali se nikada ne pojave na prvi radni dan.
Istraživanje provedeno među tisuću radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu otkrilo je da je čak 34 posto pripadnika generacije Z priznalo da su na ovaj način “zavarali” poslodavca, bez ikakve daljnje komunikacije s njim.
Za usporedbu, to isto je učinilo 24 posto milenijalaca, 11 posto pripadnika generacije X te 7 posto “boomera”, piše portal Indy100.
Prema Peteru Durisu, izvršnom direktoru i suosnivaču Kickresumea, kandidati nakon razgovora za posao i prihvaćanja ponude mogu naknadno uočiti da im nešto kod poslodavca kod kojeg su dobili posao ne odgovara ili, su jednostavno dobili bolju ponudu negdje drugdje.
Za poslodavce koji se boje “nestajanja” novih zaposlenika, Duris savjetuje da se s njima održava redovita komunikacija.
– Ako prođe puno vremena između trenutka kad ponuda bude prihvaćena i stvarnog početka rada, povremeno se javite. U samo nekoliko tjedana puno se toga može promijeniti, kaže Duris.
Jednako je važno, kaže, biti iskren i jasan oko samog radnog mjesta.
– Jasno napisan popis obveza i opis radnog mjesta pomaže u postavljanju odgovarajućih očekivanja. Kandidati točno znaju na što pristaju. A ako surađujete s regruterom ili agencijom, provjerite jesu li i oni usklađeni po pitanju komunikacije, napominje Duris.
Trend “career catfishinga”, kako se naziva ovaj fenomen, ne događa se samo u Ujedinjenom Kraljevstvu – i u Australiji su sve češći slučajevi “nestanaka” prije prvog radnog dana.
Australska stručnjakinja za zapošljavanje i karijerna savjetnica Tammie Christofis Ballis izjavila je za AU News kako je ta pojava češća nego što se misli.
– To se događa cijelo vrijeme, potpuno je uobičajeno kod zapošljavanja novih ljudi, kaže Ballis.
Prema njezinim riječima, mlađe generacije koje često zaziru čak i od razgovora uživo ili telefonskih poziva, kad pronađu drugi posao, ne žele se zamjeriti prethodnom poslodavcu i zato jednostavno – nestanu, donosi portal Mirovina.hr.
