Hrvatska ide prema zabrani društvenih mreža za djecu: Izazovi provedbe i pitanje digitalne identifikacije svih građana

U Hrvatskoj se intenzivirala rasprava o zakonskom ograničavanju pristupa društvenim mrežama za maloljetnike, s fokusom na podizanje dobne granice na 15 ili 16 godina. Dok političke inicijative i stručnjaci upozoravaju na štetne učinke algoritama na mentalno zdravlje djece, ključno pitanje ostaje tehnička provedba takve zabrane i potencijalna potreba da svi korisnici interneta dokazuju svoj identitet digitalnim dokumentima.

Političke inicijative za zaštitu maloljetnika

Nekoliko oporbenih stranačkih i nezavisnih inicijativa uputilo je prijedloge za strožu regulaciju digitalnog prostora. Stranka Možemo! predložila je prvi hrvatski zakon za regulaciju društvenih mreža koji bi zahtijevao izričit pristanak roditelja za djecu mlađu od 15 godina. Upozoravaju kako su trenutne tehnologije dizajnirane da iscrpljuju pažnju djece, što u ekstremnim slučajevima dovodi do anksioznosti i samoozljeđivanja.

Nezavisna zastupnica Marija Selak Raspudić predložila je dopunu Zakona o provedbi Akta o digitalnim uslugama, prema kojoj bi ugovori o korištenju velikih platformi koje sklope osobe mlađe od 16 godina bez odobrenja skrbnika bili ništetni. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan istaknuo je kako zakonodavstvo ne smije kaskati za tehnologijom jer se u protivnom bitka za sigurnost djece unaprijed gubi.

Problem verifikacije i zaštite privatnosti

Glavna prepreka bilo kakvoj zabrani je njezina učinkovitost u praksi. HAKOM i Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) upozoravaju na opasnost od uspostave infrastrukture digitalne kontrole identiteta. Kako bi platforme sa sigurnošću znale ima li korisnik 14 ili 17 godina, gotovo je nemoguće izbjeći uvid u osobne dokumente, što otvara dilemu o privatnosti svih građana. Postoji bojazan da bi sustav provjere dobi mogao postati norma koja bi dugoročno zahvatila cjelokupno stanovništvo, pretvarajući internet u prostor stalnog nadzora.

Stručnjaci dodatno ukazuju na paradoks zabrana, naglašavajući da djeca često pronalaze načine za zaobilaženje tehničkih barijera. Ističu kako je uz zakonska ograničenja nužna edukacija roditelja koji često nemaju uvid u to kako djeca koriste digitalne platforme, dok algoritmi preporuka ubrzavaju izloženost štetnom sadržaju.

Međunarodni trendovi i domaći kontekst

Rasprava u Hrvatskoj prati globalne trendove, poput onih u Australiji koja je uvela zabranu za mlađe od 16 godina, ili Portugalu gdje je parlament nedavno odobrio sličan nacrt zakona. Iako je Vlada RH iz tehničkih razloga prvotno odbila neke oporbene prijedloge, rad na novom akcijskom planu protiv cyberbullyinga i usklađivanje s europskim Aktom o digitalnim uslugama sugeriraju da će stroža pravila postati neizbježna.

Trenutni podaci pokazuju da gotovo 97 posto mladih u Hrvatskoj svakodnevno boravi na internetu, dok je svako šesto dijete bilo žrtva nekog oblika nasilja u digitalnom okruženju, što pritisak na zakonodavce čini sve većim.