Jesmo li zaista sami u svemiru ili se u tom beskrajnom prostranstvu nalaze i (brojna) druga živa bića? Odgovor na to pitanje nemamo i za svog života vjerojatno nećemo ni saznati, no zato je zanimljivo pratiti i čitati različite teorije o tome zašto do sada nismo stupili u kontakt s izvanzemaljcima – ako oni zaista postoje.
Jedna od posljednjih teorija prilično je zanimljiva. Prema astrofizičaru Robinu Corbetu, višem znanstvenom istraživaču sa Sveučilišta Maryland koji radi u NASA-inu svemirskom centru Goddard, ako izvanzemaljci postoje, oni imaju tehnologiju koja je malo bolja od naše. Usporedio je to s popularnim Appleovim telefonom: To je kao da oni imaju iPhone 42, a mi iPhone 17.
Dosadilo im traženje…
I ti su izvanzemaljci, prema njegovoj teoriji, već istražili svoje svemirsko susjedstvo pokušavajući pronaći druga živa bića te, baš kao i ljudi, nisu ništa pronašli. Nakon nekog vremena ta im je potraga dosadila pa su se prestali truditi. Ako je njihova tehnologija ograničena kao i naša, a odustali su od potrage, jasno je zašto ih nismo pronašli, odnosno zašto oni nas nisu pronašli.
Taj scenarij koji je u objavljen u njegovu posljednjem radu odbacuje ideju o izvanzemaljcima kao nekoj naprednoj svemirskoj vrsti koja juri svemirom koristeći se nekakvom fizikom koja je potpuno izvan našeg poimanja. Umjesto toga spominje se mogućnost skromnog broja civilizacija u Mliječnoj stazi s tehnologijom koja nije previše naprednija u odnosu na našu tehnologiju.
On je do ove hipoteze došao razmatrajući objašnjenja znanstvenika vezana za Fermijev paradoks, koji predstavlja kontradikciju između nedostatka uvjerljivih dokaza o postojanju izvanzemaljskih civilizacija i vjerojatnosti njihova postojanja u svemiru. Postoje, jasno, mnogi potencijalni razlozi zašto je tako – od razmišljanja kako bismo zaista mogli biti sami, odnosno da smo jedina živa bića u svemiru pa do hipoteze da su izvanzemaljci toliko napredni da ih ljudi, s tehnologijom koja se koristi, ne mogu otkriti.
Nemaju revolucionarne strojeve
Dok astronomi danas pretražuju izvanzemaljce pokušavajući otkriti njihove tzv. tehnopotpise, odnosno znakove civilizacije koje ih čine vidljivima i prepoznatljivima, Corbet, dakle, smatra drukčije. On taj Fermijev paradoks objašnjava s mogućnošću da su civilizacije nastale na nekim drugim planetima dosegle nekakav tehnološki vrhunac koji se ne razlikuje radikalno od tehnologija razvijenih na Zemlji. Oni ne koriste neke nove zakone fizike, nemaju letjelice za putovanje brzinom svjetlosti ili strojeve temeljene na tamnoj tvari ili crnim rupama.
Možda su takve civilizacije, kao i naša, već poduzele brojne misije slanja svemirskih sondi i slično kako bi pronašle život izvan njihova planeta, no kako nemaju tehnologiju koja bi im omogućila istraživanje puno dalje u svemirskim prostranstvima, od tih su istraživanja odustale.
Njegov rad još nije prošao recenziju te predstavlja zanimljiv pogled na dugogodišnju potragu za životom izvan našeg planeta. Kao i u brojnim ranijim istraživanjima i radovima, riječ je o teoriji koja može, ali i ne mora biti istinita i ne približava nas ni milimetar saznanju jesmo li sami u svemiru ili nismo, prenosi Zimo.
