„Mnogi su mi rekli da je moje mucanje slatko. Mi barem ne trošimo zrak govoreći gluposti. Uz pomoć mucanja svaki vic koji ispričaš, i kad je loš, bude smiješan.“
Ovo su neke od pozitivnih misli koje su jučer, na Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, na karticama ispisale osobe s ovim čestim neurorazvojnim poremećajem. Iako se o njemu posljednjih godina više govori i oko njega je sve manje stigme, osobe koje mucaju i dalje se bore s predrasudama i sramom koji se javlja u trenucima kada nešto žele reći, a susretnu se s ovim problemom. Dva su načina suočavanja s mucanjem: vježbanje govora i prihvaćanje mucanja kao dijela osobnosti – dijela koji može imati i pozitivne strane.
– Međunarodni dan svjesnosti o mucanju obilježava se u Hrvatskoj od 2010. godine, a na Sveučilištu u Zadru ove ga godine obilježavamo tirkiznom bojom, simbolom svjesnosti o mucanju, te karticama na kojima su ispisana pozitivna iskustva osoba koje mucaju. Moto ovogodišnjeg Dana jest da trebamo cijeniti različitost kao dio osobnosti osoba koje mucaju. Kada netko ima nevoljni gubitak kontrole nad govornim procesima, važno mu je dati vremena, biti strpljiv slušatelj i upoznati osobu, pitati želi li da joj pomognemo ili jednostavno pričekati da se sama izrazi, kaže asistentica na studiju logopedije Sveučilišta u Zadru, Tajana Cvjetković Grginović.
Postoje i zanimljivi fenomeni unutar mucanja – primjerice, osobe koje pjevaju ili viču u tim trenucima obično ne mucaju, jer su te radnje povezane s različitim centrima u mozgu. No, budući da nitko ne želi stalno pjevati ili vikati, kada netko ne može „pobijediti“ mucanje, bolje je rješenje prihvatiti ga kao dio svoje osobnosti.
Veliki problem i dalje je nedostatak stručnjaka koji se bave ovim poremećajem, no situacija bi se trebala poboljšati osnutkom studija logopedije na Sveučilištu u Zadru, koji je ove akademske godine upisao prvu generaciju studenata.
– Studij je krenuo s nastavom i trenutno ima 20 studenata, od ukupno 216 prijavljenih. Logopedija se bavi dijagnostikom i terapijom mucanja, a oni koji to žele mogu se nakon studija specijalizirati upravo za to područje. U našoj županiji nema mnogo logopeda educiranih za rad s osobama koje mucaju: nas smo dvije na ovom području, a sa specijalizacijom za tečnost govora u Hrvatskoj nas je ukupno šest. Potrebe su velike, no s vremenom bi se taj nedostatak trebao nadoknaditi zahvaljujući ovom novom studiju, dodaje Cvjetković Grginović.