Studenti koji redovito vježbaju rjeđe razvijaju depresiju i anksioznost od kolega koji se kreću tek povremeno, a broj treninga bio je jače povezan s psihičkim zdravljem nego njihov intenzitet ili trajanje. Do tog su zaključka došli Michael Grasdalsmoen sa sveučilišta Western Norway University of Applied Sciences i njegovi suradnici, koji su godinu dana pratili 10.460 studenata u Norveškoj.
Rad je objavljen u otvoreno dostupnom znanstvenom časopisu PLOS One.
Kako je istraživanje provedeno
U istraživanju su sudjelovali redoviti studenti visokih učilišta u dobi od 18 do 35 godina. Na početku su odgovarali na pitanja o svojim navikama: koliko često vježbaju, koliko su im aktivnosti naporne, koliko dugo traje pojedini trening i koliko su ukupno sati tjedno aktivni. Godinu dana poslije sami su ispunili dijagnostički upitnik kojim se otkrivaju najčešći psihički poremećaji.
Pokazalo se da su oni koji su se manje kretali češće ispunjavali dijagnostičke kriterije za anksioznost ili depresiju. No nisu sve navike vježbanja bile jednako važne. Najdosljednija je bila učestalost: koliko je često netko vježbao, pouzdanije je upućivalo na njegovo kasnije psihičko stanje nego intenzitet ili vrijeme provedeno na treningu.
Razlike između studentica i studenata
Kod žena je manji intenzitet vježbanja bio povezan s većom vjerojatnošću anksioznosti i depresije, dok je kod muškaraca s tim poremećajima jače bio povezan manji ukupni broj sati vježbanja tjedno.
U cjelini, što su sudionici više vježbali tijekom tjedna, to su rjeđe imali neki od čestih psihičkih poremećaja. Taj se obrazac održao sve do otprilike 10 sati tjelesne aktivnosti tjedno. Rezultati se slažu i s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije da se odrasli svaki tjedan najmanje 150 minuta bave umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću.
Povezanost, ali ne i dokaz uzroka
Autori upozoravaju da je studija opservacijska, pa ne može utvrditi izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Studenti koji su redovitije vježbali u prosjeku su bili psihički zdraviji, ali to ne dokazuje da ih je upravo vježbanje zaštitilo od depresije ili anksioznosti.
Unatoč tom ograničenju, istraživači smatraju da bi lako dostupne prilike za kretanje mogle biti koristan dio šire skrbi o dobrobiti studenata. Posebno se to odnosi na one kod kojih se psihičke teškoće tek javljaju ili čiji simptomi još nisu dovoljno izraženi za kliničku dijagnozu.
Depresija, anksioznost i drugi česti psihički poremećaji u svijetu su među vodećim uzrocima invaliditeta kod mladih odraslih osoba. Studentske godine donose nove obveze na fakultetu, u društvu i u privatnom životu, a mnogi se mladi i dalje gotovo ne kreću. Dosad je bilo malo podataka o tome kako su navike vježbanja s vremenom povezane s razvojem takvih poremećaja, osobito kad se oni utvrđuju standardiziranim dijagnostičkim alatima.
„Naši rezultati pokazuju da studenti koji redovito vježbaju imaju manji rizik od razvoja čestih psihičkih poremećaja tijekom vremena”, poručili su autori. Dodali su da je psihičko zdravlje studenata sve veća javnozdravstvena briga te da poticanje na tjelesnu aktivnost može pridonijeti boljem psihičkom zdravlju i treba ga prepoznati kao važan dio zdravog okruženja za učenje.
Istraživanje je dio studije SHoT, koju su financirali norveško Ministarstvo obrazovanja i istraživanja (2017.) i Ministarstvo zdravstva i skrbi (2016.), a nijedno ministarstvo nije sudjelovalo u njegovu osmišljavanju, analizi podataka ni pripremi rada, kako piše ScienceDaily.






