Router koji se samo uključi u struju i ostavi s tvorničkim postavkama laka je meta za napadače jer preko njega na internet izlaze svi ostali uređaji u kući. Tehnološki portal Lifehacker izdvojio je osam postavki koje treba provjeriti, a na prvom su mjestu podaci za prijavu u administratorsko sučelje.
Najprije zadana lozinka i nadogradnje
Dio routera iz tvornice stiže s unaprijed upisanim korisničkim imenom i lozinkom za administratorsko sučelje. Takve se lozinke mogu pronaći na internetu, pa postavkama uređaja tada može pristupiti bilo tko. Te podatke treba promijeniti već pri prvoj prijavi u sučelje i, ako router to nudi, uključiti dvostupanjsku provjeru (2FA) za administratorski račun. Kod novijih modela zadani su podaci često drukčiji za svaki pojedini uređaj, no i njih vrijedi provjeriti. Ako vas router tijekom postavljanja sam zatraži da izradite vlastite podatke za prijavu, nemojte preskočiti taj korak. Ti podaci nisu isto što i naziv Wi-Fi mreže i lozinka za spajanje, koji se postavljaju poslije.
Druga je stvar firmver, softver koji upravlja osnovnim funkcijama routera i u kojem se, kao i u svakom drugom programu, otkrivaju propusti. Proizvođači ih povremeno ispravljaju nadogradnjama. Na nadzornoj ploči routera vidi se jesu li automatske nadogradnje uključene, a neki uređaji traže da ih korisnik izričito odobri tijekom postavljanja. Postoje i routeri koji se nadograđuju samo ručno. Za njih Lifehacker savjetuje da u kalendar upišete podsjetnik, jednom mjesečno ili barem svaka tri mjeseca, i provjerite jesu li izašle zakrpe.
Šifriranje i lozinka za Wi-Fi
Sigurnosni protokol određuje kako se šifriraju i provjeravaju podaci koji putuju mrežom. Najnoviji je i najsigurniji standard WPA3 Personal, koji treba uključiti ako ga router podržava. S njim rade uređaji koji podržavaju Wi-Fi 6. Kad se neki stariji uređaj ne može spojiti, dobro je rješenje mješoviti prijelazni način WPA2/WPA3 Transitional. Router ne bi trebao biti postavljen ispod razine WPA2 Personal (AES).
Lozinka za spajanje na mrežu treba biti jedinstvena i ne smije sadržavati očite osobne podatke. Kako bi se lako pamtila i upisivala, može se složiti od pet do sedam nepovezanih riječi koje zajedno imaju najmanje 16 znakova.
Tvornički naziv mreže (SSID) često je ime proizvođača ili kratak niz znakova. Bolje ga je promijeniti u nešto svoje, ali bez imena, prezimena ili kućnog broja. Dodate li na kraj naziva oznaku _nomap, baze podataka o lokacijama neće bilježiti gdje se router fizički nalazi.
Što isključiti
- Daljinsko upravljanje. Prijava u sučelje s bilo kojeg mjesta korisna je onima koji imaju složeniju mrežu ili kvarove rješavaju dok nisu kod kuće, ali napadačima ostavlja otvoren ulaz. Kad se isključi, sučelju mogu pristupiti samo uređaji spojeni na kućnu mrežu.
- WPS (Wi-Fi Protected Setup). Omogućuje spajanje na mrežu PIN-om, a takav se PIN može otkriti napadom grubom silom, odnosno pogađanjem.
- UPnP (Universal Plug and Play). Olakšava spajanje pametnim uređajima, ali i širenje zlonamjernom softveru.
Gosti i pametni uređaji na zasebnoj mreži
Ako se promet podijeli na nekoliko mreža, napad na jednu ne ugrožava podatke na ostalima. Brojni routeri imaju način rada za goste koji stvara poseban naziv mreže i posebnu lozinku, pa posjetiteljima ne morate davati pristup glavnoj mreži. Na isti način svoju mrežu mogu dobiti pametni kućni uređaji i ostali IoT uređaji, pa njihovi propusti neće dovesti u opasnost računala i mobitele.
Skrivena mreža nije sigurnija
Mnogima se čini da je mrežu najbolje sakriti tako da se njezin naziv ne prikazuje na popisu dostupnih Wi-Fi mreža. Lifehacker upozorava da to može smanjiti sigurnost podataka, pa tu postavku treba ostaviti isključenom. Ni isključeno daljinsko upravljanje ne znači da administratorska lozinka smije ostati slaba jer je ona i dalje glavna zaštita sučelja. UPnP će možda zatrebati pri prvom spajanju novog uređaja, ali ga nakon toga treba ponovno isključiti, kako piše tportal.hr.






