Veliki gubici vode u vodoopskrbnoj mreži, pritisak na morska staništa zbog turizma, posljedice klimatskih promjena i nedostatak kvalitetno povezanih podataka neki su od ključnih izazova o kojima se govorilo na panelu „Što muči naše vode i more?”, održanom u sklopu finala EIT Water & PDJF Regional Hackathona 2026 na Sveučilištu u Zadru.
U ime Sveučilišta u Zadru sudionike je pozdravio prorektor prof. dr. sc. Marko Lukić, istaknuvši kako su održivo upravljanje vodom, morem i obalnim resursima od posebne važnosti za Sveučilište kao instituciju duboko povezanu s jadranskom regijom.
– To nisu samo teme znanstvenih istraživanja, već pitanja koja izravno utječu na kvalitetu našeg života, gospodarski razvoj i budućnost naše regije – poručio je Lukić.
Suočeni s klimatskim promjenama, sve većim pritiskom na prirodne resurse i potrebom održivog razvoja, rješenja za te izazove ne mogu se, istaknuo je, tražiti unutar granica samo jedne akademske discipline ili institucije. Upravo u tome vidi i najveću vrijednost hackathona – u povezivanju različitih sektora, područja stručnosti i perspektiva oko zajedničkog cilja: pronalaska konkretnih i praktičnih rješenja za stvarne probleme.
Panel je okupio predstavnike vodnog sektora, javnih institucija, znanosti i tehnološke industrije, a rasprava je bila usmjerena upravo na probleme za koje se na hackathonu traže konkretna inovativna rješenja. Moderator panela bio je Krešimir Nikolić iz DIH Innovamare, a sudjelovali su Ivana Juras iz grupacije GDI, Fran Domazetović sa Sveučilišta u Zadru, Katerina Skelin iz Zadarske županije, Nikolina Baković iz Parka prirode Telašćica i Marko Kardum iz Vodovoda Zadar.
Jedan od najvećih izazova predstavljen je iz perspektive Vodovoda Zadar. Marko Kardum, voditelj Centra za razvoj, pripremu i planiranje, istaknuo je kako tvrtka upravlja s više od 2.000 kilometara cjevovoda, pri čemu se gubici vode procjenjuju na između 65 i 70 posto.
– Gubici vode definitivno su jedan od najvećih izazova za Vodovod Zadar. Značajan dio naše infrastrukture prilično je star, stariji od 50, 60 ili čak više godina – istaknuo je Kardum.
Pritom problem, kako je objasnio, nije moguće riješiti samo otkrivanjem i popravljanjem pojedinačnih puknuća. Nakon popravka na jednom mjestu, novo se curenje može pojaviti svega nekoliko metara dalje, zbog čega je za pojedine dijelove mreže potrebna potpuna rekonstrukcija. Kao moguća tehnološka rješenja izdvojeni su pametni senzori za kontinuirano praćenje tlaka i protoka vode, naprednije praćenje mjernih zona te povezivanje različitih izvora podataka – od GIS-a i hidrauličkih modela do povijesnih podataka o kvarovima i stvarne potrošnje korisnika.
Važnost podataka bila je jedna od središnjih tema panela. Sudionici su istaknuli da institucije već prikupljaju velike količine podataka, ali oni često nisu međusobno povezani ili nisu dostupni u obliku koji omogućuje brzo donošenje odluka.
U Parku prirode Telašćica već se prikupljaju podaci o morskim staništima i vrstama, onečišćenju te utjecaju ljudi na zaštićeno područje. Nikolina Baković istaknula je kako će se dodatno postaviti senzori i videonadzor, no potreban je sustav koji bi sve te izvore objedinio.
– Doista su nam potrebni podaci o tome kako klimatske promjene utječu na morski život, a ne znamo ni kako podvodna buka utječe na morski život. Također nam treba svojevrsni sustav koji bi povezao sve te uređaje i sve te podatke u jednoj platformi – kazala je Baković.
U Telašćici najveći trenutačni pritisak predstavlja nautički turizam. Slobodno sidrenje uzrokuje trajnu štetu morskim staništima, osobito livadama posidonije i koraljnim grebenima, dok dodatne probleme predstavljaju ispuštanje fekalnih voda i bacanje otpada s plovila. Uz to, zagrijavanje mora pogoduje širenju invazivnih vrsta koje predstavljaju prijetnju izvornim ribljim vrstama.
Na problem dostupnosti vode ukazala je i Katerina Skelin iz Zadarske županije, istaknuvši kako je jedan od najvećih izazova osigurati dovoljno vode tijekom sušnog razdoblja istodobno na otocima i duž obale. Poseban problem predstavlja poljoprivreda, u kojoj suša predstavlja sve veći rizik, zbog čega navodnjavanje postaje jedan od prioriteta.
Fran Domazetović sa Sveučilišta u Zadru naglasio je potrebu da se istraživanja ne zadrže samo na teorijskoj razini. U projektima je, smatra, nužno uključiti javne institucije, privatni sektor i lokalnu zajednicu kako bi se razumjeli konkretni problemi te razvila rješenja koja se mogu primijeniti na terenu.
– Pilot-projekte treba primijeniti na terenu kako bismo vidjeli da ono što razvijamo nije samo teorijsko, nego da se kasnije, nakon završetka projekta, može učinkovito i uz prihvatljive troškove primijeniti u praksi – rekao je Domazetović.
Sličan pristup zagovara i Ivana Juras iz grupacije GDI, koja je naglasila da tehnologija sama po sebi nije cilj. Kod razvoja pilot-projekata, kaže, najprije treba jasno definirati problem koji se želi riješiti, a zatim razviti rješenje koje se može povezati s postojećim sustavima i koje korisnici mogu prihvatiti.
Upravo je povezivanje stvarnih potreba korisnika s inovativnim tehnološkim rješenjima temelj EIT Water & PDJF Regional Hackathona. U zadarskom finalu sudjeluje 11 timova iz Hrvatske i regije, koji razvijaju rješenja za smanjenje gubitaka vode i otkrivanje curenja, praćenje slatkih voda i okolišnih podataka te prediktivno održavanje i pametni nadzor infrastrukture. Kroz kategoriju Open Blue Innovation obuhvaćeni su i izazovi povezani s morem, onečišćenjem, otpornošću obale i kružnim plavim gospodarstvom.
