Senata Sveučilišta u Zadru u akad. god. 2025./2026. od 29. rujna 2026., na prijedlog rektora Sveučilišta u Zadru, dao je Izjava Sveučilišta u Zadru o prostoru kao zajedničkoj vrijednosti i odgovornosti.
Izjavu donosimo u cijelosti:
“Polazeći od odgovornosti sveučilišta da znanjem, znanstvenim istraživanjem, obrazovanjem i javnim djelovanjem pridonosi općemu dobru, Senat Sveučilišta u Zadru ovom Izjavom želi upozoriti akademsku i širu javnost na potrebu odgovornoga, razboritoga i dugoročno održivoga odnosa prema prostoru.
Prostor nije samo razvojni resurs. Prostor je zajednička vrijednost, životni ambijent i dio identiteta.
U prostoru živimo i radimo, stvaramo i komuniciramo, odmaramo se i provodimo slobodno vrijeme. U njemu se ostvaruju gospodarske djelatnosti, izgrađuju naselja i infrastruktura, čuvaju prirodna i kulturna baština te oblikuju društveni odnosi i osjećaj pripadnosti. Prostor je istodobno naslijeđe prethodnih naraštaja, okvir života sadašnjih naraštaja i vrijednost koju smo dužni očuvati za one koji dolaze poslije nas.
Stoga ga nije primjereno promatrati isključivo kroz njegovu gospodarsku vrijednost, niti razvoj svoditi na pojedine oblike korištenja prostora i interese samo nekih njegovih korisnika. Legitiman interes pojedinca, poduzeća, ustanove ili javnoga tijela za korištenjem određenoga prostora mora biti razmatran u širem društvenom, gospodarskom, kulturnom i ekološkom kontekstu. Pojedinačni interesi, bez obzira na njihovu ekonomsku snagu ili institucionalni položaj njihovih nositelja, ne smiju poništiti zajednički i javni interes.
Prostor kao cjelina
Sveučilište u Zadru zauzima se za holističko razumijevanje prostora. Prirodne i kulturne sastavnice prostora nisu međusobno odvojene kategorije, nego su rezultat i čimbenik njihova trajnog i višestrukog prožimanja. Krajolik, naselja, obala, otoci, more, poljoprivredne površine, šume, vode, prometnice i druga infrastruktura, kulturna dobra i svakodnevni prostori života čine povezanu cjelinu.
Čovjek stoljećima mijenja prostor, prilagođavajući ga svojim potrebama, ali istodobno i prostor svojim prirodnim obilježjima, mogućnostima i ograničenjima utječe na društvene zajednice koje u njemu žive. Upravo zato odgovorno upravljanje prostorom ne znači zaustavljanje razvoja niti isključivanje čovjekova djelovanja. Ono podrazumijeva razborito usklađivanje legitimnih egzistencijalnih i razvojnih potreba s obvezom da se vrijednosti prostora ne naruše nepovratno i da se štetni utjecaji čovjeka svedu na najmanju moguću mjeru.
Razvoj koji trajno umanjuje prirodnu, krajobraznu, kulturnu ili društvenu vrijednost prostora, iscrpljuje njegove resurse ili znatno smanjuje mogućnosti njegova korištenja budućim naraštajima teško se može smatrati istinskim razvojem. Kratkoročna gospodarska korist ne bi smjela biti ostvarena po cijenu dugoročne degradacije prostora i smanjenja kvalitete života.
Razborito planiranje i odgovornost za posljedice
Svaka veća intervencija u prostoru – bilo da je riječ o izgradnji javne i prometne infrastrukture, zahvatima javnih ustanova i korporativnih subjekata, energetskim i turističkim projektima, stambenoj izgradnji ili drugim privatnim i gospodarskim zahvatima – treba biti pomno razmotrena, stručno utemeljena, transparentno planirana i odgovorno provedena.
Takve intervencije potrebno je sagledavati višekriterijski, vodeći računa o njihovim neposrednim i posrednim, pojedinačnim i kumulativnim te kratkoročnim i dugoročnim učincima. Procjena prihvatljivosti nekoga zahvata ne smije se ograničiti samo na njegovu tehničku izvedivost ili gospodarsku opravdanost, nego treba obuhvatiti utjecaj na prirodu i okoliš, krajobraz, kulturnu baštinu, postojeće i buduće stanovništvo, lokalno gospodarstvo, javnu infrastrukturu i ukupnu kvalitetu života.
Osobito je važno osigurati da planiranje i provedbu većih zahvata prati neovisan i kompetentan stručni nadzor, utemeljen na provjerljivim podatcima, znanstvenim spoznajama i jasno utvrđenim kriterijima. U takve procese potrebno je uključivati stručnjake različitih profila koje imenuju nadležna javna tijela na transparentan način, vodeći računa o njihovoj stručnoj neovisnosti i izbjegavanju sukoba interesa.
Jednako je važna pravodobna, sadržajna i argumentirana participacija javnosti. Građani nisu samo korisnici prostora nego i njegovi dionici, a lokalne zajednice raspolažu iskustvenim znanjem koje može biti dragocjeno u postupcima prostornoga planiranja i odlučivanja.
Posebna odgovornost prema osjetljivim prostorima
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti prostorima izrazite prirodne osjetljivosti te prostorima u kojima se susreće velik broj različitih, a nerijetko i međusobno suprotstavljenih interesa.
U hrvatskom kontekstu među njima se osobito izdvajaju krš, otoci, obalni pojas i more. Njihova prirodna obilježja, ograničeni resursi, osjetljivi ekosustavi i iznimna krajobrazna i kulturna vrijednost zahtijevaju osobito oprezno upravljanje. More pritom nije samo gospodarski resurs, prometni put ili prostor turizma i rekreacije. Ono je složen ekosustav, izvor hrane, prostor komunikacije i povezivanja, sastavnica kulturnoga krajolika i jedan od temeljnih elemenata identiteta hrvatskoga društva.
Jednaku pozornost zahtijevaju urbana područja i obalni pojas, kao prostori najveće koncentracije stanovništva, infrastrukture, kapitala i različitih funkcija. Upravo se u njima osobito snažno očituju pritisci stanogradnje, turizma, prometa i drugih gospodarskih djelatnosti te sukobi između javnih i privatnih interesa. U takvim okolnostima prostorno planiranje mora ostati jedan od ključnih instrumenata zaštite javnoga interesa, a ne biti svedeno na naknadno prilagođavanje prostora već oblikovanim pojedinačnim projektima.
Odgovornost akademske zajednice
Sveučilišta i druge znanstvene ustanove imaju posebnu odgovornost prema prostoru i društvu u kojem djeluju. Njihova je zadaća stvarati i prenositi znanje, ali i kritički promišljati procese koji određuju kvalitetu života sadašnjih i budućih naraštaja.
Stoga pozivamo akademsku zajednicu na aktivno sudjelovanje u istraživanju, planiranju i praćenju promjena u prostoru i okolišu. Znanstvenici i stručnjaci trebaju, neovisno o izvoru financiranja pojedinoga istraživanja ili projekta, dosljedno čuvati svoju znanstvenu i stručnu neovisnost. Njihova je odgovornost objektivno utvrđivati postojeće stanje, višekriterijski razmatrati moguće posljedice zahvata, upozoravati na rizike i neizvjesnosti te kontinuirano pratiti kvalitetu svih sastavnica okoliša.
Znanstveno i stručno mišljenje ima puni društveni smisao samo ako je utemeljeno na provjerljivim činjenicama, metodološki vjerodostojno i neovisno o partikularnim interesima. Akademska sloboda stoga podrazumijeva i akademsku odgovornost: spremnost da se znanje stavi u službu javnoga dobra, uključujući i onda kada znanstvene spoznaje nisu u skladu s kratkoročnim gospodarskim, političkim, institucijskim ili drugim interesima.
Sveučilište u Zadru poticat će interdisciplinarna i transdisciplinarna istraživanja prostora koja povezuju prirodne, tehničke, biomedicinske, društvene i humanističke znanosti te umjetničko područje. Složenost suvremenih prostornih i okolišnih izazova nadilazi mogućnosti pojedinačnih disciplina i zahtijeva njihovu suradnju, kao i dijalog znanosti s javnom upravom, gospodarstvom, civilnim društvom i lokalnim zajednicama.
Obrazovanje za odgovornost
Odgovoran odnos prema prostoru nije moguće ostvariti samo zakonima, prostornim planovima, administrativnim postupcima i nadzorom. Njegov je najvažniji preduvjet obrazovan, osviješten i odgovoran čovjek.
Zato pozivamo sve dionike sustava odgoja i obrazovanja da, od najranijih razina obrazovanja do sveučilišta i cjeloživotnoga učenja, sustavno razvijaju znanja, sposobnosti i vrijednosti potrebne za razumijevanje prostora i odgovorno postupanje prema prirodi i okolišu. To se može i treba ostvarivati unutar formalnih kurikuluma, ali i terenskim radom, izvannastavnim aktivnostima, javnim predavanjima, građanskim inicijativama te svim drugim oblicima obrazovanja i društvenoga djelovanja.
Ekološka svijest nije samo pitanje poznavanja prirodnih procesa, propisa ili načela održivoga razvoja. Ona je prvorazredno etičko pitanje – pitanje našega odnosa prema drugim ljudima, drugim živim bićima, zajedničkim dobrima i naraštajima koji tek dolaze. Odgovornost prema prostoru stoga je nerazdvojiva od odgovornosti prema čovjeku.
Prostor koji smo naslijedili i prostor koji ostavljamo
Sveučilište u Zadru ovom Izjavom poziva tijela državne, regionalne i lokalne vlasti, znanstvene i obrazovne ustanove, gospodarske subjekte, organizacije civilnoga društva, medije i sve građane da pridonesu stvaranju kulture odgovornoga odnosa prema prostoru.
Razvoj je potreban. Izgradnja je potrebna. Gospodarske aktivnosti, infrastruktura, stanovanje, proizvodnja, turizam i drugi oblici korištenja prostora sastavni su dio života i razvoja društva. Međutim, nijedan pojedinačni zahvat ne bi trebalo promatrati izdvojeno od prostora čijim dijelom postaje niti od zajednice na koju utječe.
Prostor nije neograničen, nije obnovljiv u svim svojim sastavnicama i nije vlasništvo samo jednoga naraštaja.
Naša je zajednička obveza koristiti ga razborito, uređivati ga odgovorno i mijenjati ga samo uz puno razumijevanje mogućih posljedica. Ono što danas gradimo, uklanjamo, prenamjenjujemo ili nepovratno mijenjamo postaje dio prostornoga nasljeđa budućih naraštaja.
Sveučilište u Zadru stoga će, u skladu sa svojim znanstvenim, obrazovnim i društvenim poslanjem, promicati kulturu dijaloga, odgovornosti i odlučivanja utemeljenoga na znanju. Svojim istraživanjima, nastavom i javnim djelovanjem nastavit će pridonositi razumijevanju složenih odnosa između čovjeka, društva, prirode i prostora te zagovarati razvoj koji unapređuje kvalitetu života, a istodobno čuva prirodnu i kulturnu baštinu kao zajedničko dobro.
Čuvati prostor ne znači odreći se razvoja. To znači razvijati se tako da prostor koji smo naslijedili ne osiromašimo, nego ga, koliko god je moguće, očuvanoga i oplemenjenoga predamo budućim naraštajima.”
