Zadarski atrij postao dom za 10.000 ljudi koji su kroz vino, sir i priče otkrili pravu dušu regije
Kada se u toplim ljetnim večerima pod kamenim svodovima Palače Cedulin isprepletu mirisi suhih smokava, podvelebitske bure, zrelih badema i tek otočenog vina, grad prestaje biti samo prolazna kulisa za turiste. Tijekom proteklih mjesec dana, prvo izdanje manifestacije „Demižana“ pretvorilo je srce Zadra u živahno dvorište u kojemu se okupljalo, nazdravljalo i razgovaralo – licem u lice s ljudima čije ruke stoje iza svake kapi i svakog zalogaja.
Oko deset tisuća domaćih i stranih gostiju prošlo je atrijem, no brojke ovdje ostaju u drugom planu. Prava vrijednost ove priče stala je u neposredne susrete. Dok su se kušali paški sir, ninska sol, pršut, ravnokotarski med ili pašmanski proizvodi od maraške, stolovi nisu bili samo mjesta degustacije, nego polazišta za duge razgovore. Iza svake ponuđene čaše vina ili zdjele maslinova ulja stajao je težak obiteljski trud te priča o zemlji, suši, radu i ponosu.
Upravo su mali proizvođači – oni koji nemaju velike marketinške proračune i čiji rad najčešće ostaje skriven u zaleđu ili na otocima – dobili priliku reći tko su i što rade. Gost koji je te večeri u Cedulinu prvi put probao nadinsko vino ili ulje iz Ravnih kotara nije dobio samo gastronomski doživljaj, nego i razlog da sutradan sjedne u automobil, skrene s jadranske magistrale i posjeti selo u kojem je to vino nastalo.
Prostorom su se uz žamor i zveckanje čaša širili zvuci klapa i folklornih skupina, spajajući otoke, Bukovicu, Ravne kotare i priobalje u jedan prirodan, topli ritam. Prva je Demižana tako dokazala jednostavnu stvar: kada se ljudima omogući da otvoreno pokažu ono najbolje od svoga zavičaja, granice između grada i sela, domaćina i gosta u potpunosti nestaju.
