U podrumu jedne stambene zgrade, na adresi Trg kneza Višeslava 8 u Zadru, daleko od svjetla i pogleda prolaznika, svakodnevicu provodi 57-godišnja Nediljka Klanac. Njezin dom, smješten ispod razine ulice, neprestano je izložen vlazi i vodi koja pri svakoj jačoj kiši prodire kroz zidove i podove. Dok drugi zaziru od lokvi na pločnicima, ona strahuje od novih poplava koje joj iznova ulaze u prostor u kojem živi.
Kako nam je rekla, ona kad vidi da se sprema kiša i nevrijeme, ne napušta svoj dom jer mora dežurati i pratiti stanje jer je neminovno čeka borba s vodom koja prodire kroz zid spavaće sobe u stanu od 49 kvadrata u kojem živi.
Miris vlage i tragovi prethodnih prodora vode postali su dio njezine svakodnevice. Namještaj podignut na improvizirane podloške, stvari spremljene u plastične kutije i stalna pripravnost na novo nevrijeme svjedoče o životu u uvjetima koji ne pružaju sigurnost ni stabilnost. Za Nediljku Klanac, svaka kiša ne znači samo promjenu vremena, nego i neizvjesnost hoće li njezin dom ponovno biti pod vodom.
To nije novost u njezinom životu. Naprotiv, s tim se bori već dugo, a najnoviji takav incident dogodio se 12. veljače u večernjim satima kad je ponovno primijetila da joj voda prodire u sobu. Za nju je ta noć bila besana jer je morala “paljati” u gumenim čizmama i tako sve do jutarnjih sati.
Glavni problem je poslovni prostor do nje s kojim Nediljka dijeli zid, a koji stoji zapušten već godinama i u njemu se doslovno napravio pravi bazen koji je ujedno i sanitarna opasnost jer se tu skupljaju štakori i svakakve nepogode. U tom prostoru, kako smo se i sami uvjerili, i sad je gomila količina prljave i smrdljive vode, što predstavlja pravi izvor zaraze.
– Pa ovako, koliko kod da utječe jugo i kiše, kad je sad dolje Biograd i Split kada su poplivali, mi nismo tu poplivali, ali velika se količina stvorila u prostoru koji je bio u dobrom stanju nekada, ali gospoda koja su išla, da dobiju na visini, probili su zemlju i beton i tako da su došli do podzemnih voda. Međutim, kako to nakupilo se te kiše, to meni udari kroz te zidove u moje prostorije. Kako se puni ona soba, onako se druga puni soba, priča nam Nediljka i pokazuje mjesto u spavaćoj sobi gdje voda prodire.
Kaže nam da uvijek bude najmanje 20 centimetara vode, a nekad i više.
– Mora se čistiti, ja sam do 4.30 ujutro čistila i samo sam 2 sata otišla leći. U 7 sati ujutro meni se voda ponovno vratila nazad!
Prema njezinom mišljenju, taj prostor treba vratiti u prvobitno stanje, odnosno na razini na kojoj je bio.
– Na razinu kojoj je bilo i vrati nazad, a ne ovako ostaviti već godinama da miši, pacovi, zmije unutra ulaze. To je katastrofa!
Ova situacija, dakle nije “od jučer”, ali, nažalost, u međuvremenu se ništa nije promijenilo već se i dalje Nediljka u svom životnom prostoru bori s tom vodom, pogotovo kad su veće padaline pa se u susjednom prostoru opet nakupi vode. Najgore joj je za spavaću sobu jer se tu nalazi mjesto gdje voda probija.
– Ja sam išla u Zadarstan za održavanje zgrade. Međutim, oni su rekli da će izaći na teren, ali od toga ništa. Ništa nema. Uzeli su broj mobitela da će oni mene kontaktirati kad dođu. Međutim, kako onda, tako i dan danas. Nitko ništa ne poduzima.
U tom stanu Nediljka živi već 23 godine i priznaje kako je uvijek bilo problema, ali nikad ovakvih otkad je taj poslovni prostor do nje tako napravljen.
– Problema je bilo od kiše, ali nije bilo ovolikih problema koliko sada otkad je ovo napravljeno iza. Sve mi uništi – i krevet, i kutnu, namještaj. Kompletno sve, a roba da se i ne govori u ormarima, to mogu jednostavno baciti van. To nema šanse, ako uspijem nešto oprati, a pošto su vremena nikakva, nema se gdje staviti sušiti.
Zbog svega toga, njoj je doslovno voda došla do grla.
– I prešla preko glave. Ja sam jutros išla u dućan, kad sam vidjela da se sprema nevrijeme, samo sam se okrenula i došla nazad kući jer se bojim, i vidim, počelo je izbijati. Već sam spremila čizme za obući se da ću morati kupiti vodu. Ja sam u strahu. Svi kažu boje se grmljavine, i ja se bojim, ali ne toliko koliko kiše i poplave jer čim kiša počne padati, ja ne smijem iz Zadra nigdje izaći, niti do dućana otići. Ja moram paziti na ovo.
Njezin je očaj, kao i voda, prešao preko glave. Pisala je i Gradu Zadru, odnosno gradonačelniku Šimi Erliću, s molbom da joj pomogne jer više ni sama ne zna što da radi.
– Očajna sam i razočarala sam se u sve. Ovo mi je ovdje gdje 23 godine živim, morala se nešto poduzeti. Nemam ja neka primanja da ja mogu sebi luksuz praviti. Svi obećavaju, ali to obećanja, ludom radovanje. Plaćaj, ako ne platiš, zna se, sjest će na račun ili će doći ovrha sudskim putem. Ja sam prvi i drugi mjesec u prvo mjesecu odmah platila. Čak znam i po 3 mjeseca unaprijed platiti. I ne samo održavanje, nego inače sve račune. Meni kako bude kroz mjesec kako ću proći, proći, bitni su mi računi da to riješim, kaže nam Nediljka koja inače živi od socijalne pomoći.
Prostorije je prekrila lamperijom da joj se ne vide mrlje od vode po zidu, ali što joj to znači kad voda uvijek nađe svoj put.
Dok se problem ponavljajućih poplava ne riješi sustavno i trajno, Nediljka nastavlja živjeti u prostoru koji pri svakoj jačoj oborini postaje izvor nove štete i neizvjesnosti. Pitanje sanacije podrumske stambene jedinice i odgovornosti za uvjete u kojima boravi ostaje otvoreno, a svaka nova kiša dodatno naglašava potrebu za konkretnim rješenjem.
@023.zadar OČAJ U 49 KVADRATA Nediljka Klanac u svom podrumskom stanu u gumenim čizmama dežura do zore: “Očajna sam, ovdje živim 23 godine i svi obećavaju rješenje” #023 #zadar #poplava #dalmacija #kisa ♬ izvorni zvuk – 023.hr
