- Mlade obitelji traže prostor za život, a ne samo nekretninu
- Koliko košta građevinsko zemljište u Zagori?
- Broj kupoprodaja pada, ali interes nije nestao
- Splićani prodaju stanove i traže mirniju starost
- Stare kamene kuće ponovno privlače pozornost
- Neriješeni papiri najveća su prepreka
- Može li Zagora postati prostor trajnog naseljavanja?
- Budućnost Zagore ne mora biti samo turistička
Nekada su iz Dalmatinske zagore odlazili u Split u potrazi za poslom, boljim životom i sigurnijom budućnošću. Danas se, barem kada je riječ o dijelu tržišta nekretnina, počinje nazirati i obrnut smjer. Visoke cijene stanova na obali, želja za vlastitom kućom i komadom zemlje te sve veća potreba za mirnijim životom potiču dio Dalmatinaca da svoj budući dom potraže u zaleđu. Među zainteresiranima nisu samo mlade obitelji koje pokušavaju riješiti stambeno pitanje, nego i umirovljenici spremni prodati stan u Splitu kako bi ostatak života proveli daleko od gradske vreve.
Da interes za zemljišta i stare kamene kuće u Dalmatinskoj zagori posljednjih godina raste, potvrđuje nam Anita Lozo iz splitske agencije za nekretnine Splitski vali. Ipak, službeni podaci o ostvarenim kupoprodajama pokazuju da tržište nije bez izazova. Dok broj evidentiranih transakcija pada, razlike u cijenama između Splita i zaleđa otvaraju pitanje može li upravo dostupnije stanovanje postati jedan od pokretača novog života Dalmatinske zagore.
“Zadnjih godina dosta je povećan interes za kupnju zemljišta, pogotovo ako su u pitanju stare kuće s uređenim papirima”, ističe Lozo.
Najtraženija su područja koja imaju dobru prometnu povezanost sa Splitom i drugim urbanim središtima. Pritom posebno izdvaja Klis, Dugopolje, Dicmo, Sinj i njegovu okolicu te Kaštelansku zagoru.
Prometna dostupnost, objašnjava, jedan je od najvažnijih čimbenika pri odabiru lokacije. Kupcima više nije nužno presudno živjeti u samom Splitu, osobito ako u zaleđu mogu pronaći odgovarajuće zemljište ili kuću, a pritom zadržati pristup poslu, školi i svakodnevnim sadržajima.
Mlade obitelji traže prostor za život, a ne samo nekretninu
Prema riječima naše sugovornice, među zainteresiranim kupcima posebno se ističu mlade obitelji koje žele dugoročno riješiti stambeno pitanje.
Njima su važni dostupnost vrtića i škola, prometna povezanost te mogućnost da na vlastitom zemljištu izgrade dom prilagođen obiteljskim potrebama.
Upravo se u tome krije jedna od mogućih razvojnih prilika Dalmatinske zagore. Umjesto da se na zaleđe gleda isključivo kao na prostor povremenog boravka ili turističkog ulaganja, ono za dio stanovništva može postati alternativa skupom stanovanju na obali.
Razlika u cijenama pritom je značajna.
Prema službenim podacima o tržištu nekretnina za 2025. godinu, medijalna ostvarena cijena četvornog metra stana ili apartmana u Splitu iznosila je približno 4.067 eura. U Sinju je iznosila 1.659 eura, a u Imotskom 1.507 eura. To znači da je medijalna cijena četvornog metra u Sinju bila približno 59 posto niža nego u Splitu, a u Imotskom oko 63 posto niža.
Za ilustraciju, stan površine 70 četvornih metara, kada bi se njegova cijena računala prema navedenim medijalnim vrijednostima, u Splitu bi iznosio približno 284.700 eura, u Sinju 116.100 eura, a u Imotskom 105.500 eura. Riječ je o ilustrativnom izračunu, a ne o konkretnim ponudama na tržištu. Ipak, razlike pokazuju zašto bi zaleđe moglo biti zanimljivo kupcima kojima je stanovanje u Splitu financijski nedostupno.
Koliko košta građevinsko zemljište u Zagori?
Za obitelji koje razmišljaju o gradnji vlastite kuće posebno je zanimljivo tržište građevinskih zemljišta. Lozo objašnjava da cijene uvelike ovise o veličini i obliku parcele, pristupnom putu, prostornoplanskim uvjetima te dostupnosti električne energije, vode i drugih sadržaja.
Prema njezinoj procjeni, cijene infrastrukturno opremljenih građevinskih zemljišta na traženijim lokacijama zaleđa kreću se između 100 i 150 eura po četvornome metru. Pritom naglašava da je riječ o zemljištima koja ispunjavaju potrebne uvjete za pokretanje postupka ishođenja građevinske dozvole. No službeni podaci o ostvarenim kupoprodajama pokazuju da se zemljišta na širem području Zagore prodaju i po znatno nižim cijenama. Tako je 2025. godine medijalna ostvarena cijena građevinskog zemljišta u Sinju iznosila 56 eura po četvornome metru, u Imotskom 18 eura, u Trilju 43 eura, a u Drnišu 40 eura.
U Dugopolju je medijalna cijena iznosila 90 eura, na području Klisa 89 eura, a u Dicmu 35 eura po četvornome metru.Za usporedbu, u Splitu je medijalna ostvarena cijena građevinskog zemljišta iznosila 187 eura po četvornome metru. Razlike između procjena agencije i službenih podataka nisu neobične. Agencijske procjene odnose se na određeni tip tržišno privlačnih zemljišta, dok službena statistika obuhvaća širi raspon prodanih parcela, različitih karakteristika i lokacija.
Upravo zato cijena zemljišta nije jedini kriterij pri kupnji. Jeftinija parcela bez odgovarajućeg pristupa, riješenog vlasništva ili potrebne infrastrukture može zahtijevati dodatna ulaganja koja znatno povećavaju konačni trošak gradnje.
Broj kupoprodaja pada, ali interes nije nestao
Službeni podaci otkrivaju i drugu stranu tržišta. Prema evidenciji kupoprodajnih transakcija, u Sinju su tijekom 2023. zabilježene 279 transakcije, 2024. njih 272, a 2025. godine 124. U Imotskom je broj evidentiranih transakcija u istom razdoblju iznosio 216, zatim 213 te 122. U Trilju je s 99 transakcija u 2023. broj pao na 85 u 2024. i 37 u 2025. godini. Pad je vidljiv i u Drnišu, gdje je 2023. evidentirano 114 transakcija, godinu poslije 99, a 2025. njih 82.
Sličan trend bilježi i Split, u kojem je broj evidentiranih transakcija s 2.572 u 2023. pao na 1.865 u 2024. te 1.210 u 2025. godini.
Važno je naglasiti da ovi podaci obuhvaćaju različite vrste nekretnina i zemljišta, a ne samo stanove i kuće. Osim toga, podaci za 2025. predstavljaju stanje evidencije na dan 14. siječnja 2026. godine, pa se mogu naknadno dopunjavati.Ipak, pad evidentiranih kupoprodaja ne znači nužno i nestanak interesa. Broj upita potencijalnih kupaca, o kojem govori Lozo, nije isto što i broj zaključenih kupoprodaja. Na tržištu na kojem važnu ulogu imaju dostupnost odgovarajućih nekretnina, njihovo pravno stanje i financijske mogućnosti kupaca, interes se ne mora uvijek pretvoriti u realiziranu prodaju.
Splićani prodaju stanove i traže mirniju starost
Osim mladih obitelji, Lozo izdvaja još jednu skupinu kupaca čiji interes za zaleđe, prema njezinu iskustvu, postaje sve izraženiji. Riječ je o umirovljenicima i ljudima koji se približavaju umirovljenju, a razmišljaju o prodaji nekretnine u Splitu ili drugom skupljem urbanom području. Njihova je računica drukčija od one mladih obitelji. Umjesto velikog stana u gradu, žele manju kuću, okućnicu i mirniju svakodnevicu, dok im razlika između prodajne i kupovne cijene može poslužiti kao financijska sigurnost u starijoj dobi.
„U zadnje vrijeme dobivamo i dosta umirovljenika koji žele svoje stanove u Splitu prodati”, kaže Lozo, objašnjavajući da nakon kupnje povoljnije nekretnine u zaleđu dio novca mogu zadržati za životne potrebe.
Takvim kupcima blizina Splita nije uvijek presudna. Važnije im je da je kuća useljiva ili da se može postupno uređivati te da su im dostupni trgovina i zdravstvena skrb. Prema njezinu iskustvu, strani kupci također pokazuju interes, ali su manje zastupljeni od mladih obitelji i umirovljenika iz dalmatinskih krajeva.
Stare kamene kuće ponovno privlače pozornost
Posebnu priču predstavljaju stare kamene kuće i napuštena obiteljska imanja, kojih u Dalmatinskoj zagori ima mnogo. Nekada su takve nekretnine često ostajale izvan tržišta, bilo zbog iseljavanja nasljednika, bilo zbog složenih vlasničkih odnosa i velikih troškova obnove. Danas dio kupaca upravo u njima prepoznaje posebnu vrijednost.
Lozo kaže da interes za obnovu starih kamenih kuća raste, a kupce privlače autentična dalmatinska arhitektura, kameni zidovi, suhozidi, okućnice i osjećaj privatnosti.
„Nije čak ni bitna tolika blizina mora. Više im je bitno da imaju tišinu i mir”, objašnjava.
Prema njezinoj procjeni, cijene pojedinih starih kuća s riješenom dokumentacijom mogu se kretati od približno 780 do 2.000 eura po četvornome metru. Međutim, upozorava da je usporedba takvih nekretnina posebno zahtjevna jer cijena ovisi o stanju objekta, površini pripadajućeg zemljišta i mogućnostima obnove. Mnoge kuće zahtijevaju ozbiljne građevinske zahvate, od sanacije krovišta do uređenja instalacija. Neke nemaju ni osnovne priključke.
Ipak, najveća prepreka često je neriješeno vlasništvo.
Neriješeni papiri najveća su prepreka
„Kad se riješi problem vlasništva, koji je najčešći problem, onda imamo naredni problem, a to je stanje kuće”, ističe Lozo.
Upravo zbog neuređenih zemljišnih knjiga i složenih nasljednih odnosa dio starih kuća teško dolazi na tržište.
Lozo navodi da njezina agencija ne preuzima u prodaju nekretnine s neriješenim imovinskopravnim odnosima. Potencijalne prodavatelje najprije upućuju na sređivanje dokumentacije. Nedostatak infrastrukture također predstavlja problem, ali postoje alternativna tehnička rješenja za opskrbu električnom energijom i vodom te zbrinjavanje otpadnih voda, uz odgovarajuće dozvole i poštovanje propisa.
Takva rješenja, međutim, povećavaju troškove ulaganja, pa ih kupci moraju uračunati u ukupnu vrijednost nekretnine. Za Dalmatinsku zagoru to otvara važno pitanje: koliko bi danas napuštenih kuća moglo pronaći nove vlasnike kada bi imovinskopravni odnosi bili riješeni?
Može li Zagora postati prostor trajnog naseljavanja?
Iako su se posljednjih godina stare kuće u zaleđu često povezivale s turističkim ulaganjima, Lozo smatra da turizam ne mora biti glavni pokretač budućeg razvoja tržišta. Prema njezinu iskustvu, dio kupaca sve više razmišlja o nekretninama za vlastito stanovanje, a ne isključivo o iznajmljivanju.
Smatra da turistička isplativost mnogih lokacija u Zagori još nije takva da bi sama po sebi potaknula masovno pretvaranje starih kuća u objekte za odmor. Zato veći potencijal vidi u povratku stanovništva i mogućnosti da ljudi iz većih urbanih središta odaberu život u zaleđu. Vlastiti vrt, više prostora, mirnije okruženje i dostupnost prirode prednosti su koje, prema njezinim riječima, dio kupaca sve više cijeni. No da bi takav interes doveo do trajnog naseljavanja, povoljnije nekretnine nisu dovoljne.
Potrebni su dostupni vrtići i škole, kvalitetna prometna povezanost, komunalna infrastruktura i uvjeti koji mladim obiteljima omogućuju dugoročno planiranje života. Lozo smatra da bi jedinice lokalne samouprave trebale razvijati ciljane programe za privlačenje mladih obitelji. Kao moguće mjere spominje olakšice u okviru lokalnih nadležnosti, povoljnije komunalne uvjete, dostupnije vrtiće te pripremu građevinskih zemljišta s uređenom dokumentacijom i infrastrukturom.
Posebno zanimljivim smatra model u kojem lokalne vlasti pripremaju zemljište za stambenu gradnju i mladim obiteljima omogućuju njegovu kupnju pod povoljnijim uvjetima.
Budućnost Zagore ne mora biti samo turistička
Podaci o cijenama pokazuju da Dalmatinska zagora i dalje nudi mogućnosti koje su mnogim kupcima na obali sve teže dostupne. Istodobno, pad broja evidentiranih transakcija upozorava da potencijal tržišta nije isto što i njegov stvarni rast.
Iskustvo splitske agentice pokazuje, međutim, da interes za zaleđe nije ograničen na turističke investitore. Mlade obitelji, umirovljenici i kupci zainteresirani za obnovu starih kuća traže različite stvari, ali dijele želju za prostorom koji će odgovarati njihovim životnim potrebama.
Upravo tu leži moguća razvojna prilika. Ako se uspiju riješiti vlasnički problemi, poboljšati infrastruktura i stvoriti uvjeti za svakodnevni život, dio napuštenih kuća i neiskorištenih zemljišta mogao bi ponovno dobiti svoju stambenu funkciju. Dalmatinska zagora ne mora svoju budućnost graditi isključivo na turizmu. Njezina najveća vrijednost mogla bi ponovno postati ono zbog čega su ondje nastajala sela i obiteljska imanja – mogućnost da ljudi u njima žive.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.







