Danas je Pepelnica, a misu s obredom pepeljanja u katedrali sv. Stošije u Zadru s početkom u 18 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Za katoličke vjernike, Pepelnicom ili Čistom srijedom započinje korizma – najplodnije razdoblje crkvene godine. Početak i kraj korizme označeni su strogim postom i nemrsom, piše Laudato.
Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: ‘Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!’
Pri posipanju blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu, svećenik onomu koga pepeli kaže: Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti. Ili riječima: Obrati se i vjeruj Evanđelju.
Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi novu nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenutci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i s tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja te teških misli i briga.
Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su činili Židovi tijekom svoje povijesti. Veliki svetci i pokornici Starog zavjeta znali su se obući u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i leći u prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život.
Tek u Božjoj svemoći i ljubavi taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vječan. Zato taj prah koji se zove čovjek i koji je smrtan neprestano treba Božju prisutnost i snagu Duha Svetoga da učini čovjeka nepobjedivim i besmrtnim. Korizma je i uspomena na četrdesetodnevni Isusov pokornički boravak u pustinji, kao i na četrdeset godina hoda Izraelaca kroz pustinju da bi mogli ući u obećanu zemlju.
Svi su pozvani da u korizmi nešto posebno učine, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života i posiju novo sjeme u svoje dane i godine. Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsnuća i nade u naše, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.
