Prijatelji životinja podnijeli kaznenu i prekršajnu prijavu protiv šibenskog azila: Pothranjeni i ozlijeđeni psi u skloništu financiranom javnim novcem

Udruga Prijatelji životinja podnijela je kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu i prijavu Državnom inspektoratu zbog zabrinjavajućeg stanja u skloništu za napuštene životinje tvrtke As-Eko u Šibeniku. Zbog težine javno dokumentiranih činjenica i ozbiljne ugroze dobrobiti životinja, zatražili su da nadzor provede Središnja veterinarska inspekcija u Zagrebu, a ne samo mjesno nadležna, koja unatoč višegodišnjim prijavama kontinuirano ne utvrđuje nepravilnosti u radu skloništa

„Godinama upozoravamo da sustav ugovornih skloništa bez stvarnog nadzora proizvodi patnju životinja. U slučaju As-Eka, u javnost su ponovno izašli potresni prizori koje je nemoguće opravdati ikakvim objašnjenjima. Kada se privatno sklonište financira javnim novcem, svaka izgladnjela i ozlijeđena životinja dokaz je i nebrige i institucionalnog propusta”, upozoravaju Prijatelji životinja.

Što je zabilježeno u skloništu As-Eko?

Početkom siječnja mediji su objavili fotografije i snimke koje dokumentiraju stvarno stanje pasa u skloništu As-Eko. Na njima su vidljivi psi s jasno izraženim rebrima, kukovima i kralježnicom, toliko pothranjeni da im se kosti ocrtavaju kroz kožu, kao i izrazito iscrpljene životinje, bez mišićne mase, s uvučenim trbuhom i bez energije. Neki psi imaju otvorene rane, ogrebotine i nesanirane ozljede uključujući tragove svježe krvi u boksovima. Svjedoci navode da su ozbiljne posljedice međusobnih sukoba rezultat i neadekvatnog smještaja i zajedničkog hranjenja pasa u istim boksovima, pri čemu jači pojedu hranu, dok slabiji i povučeniji ostaju gladni. Iz zadarskog skloništa, koje je preuzelo 34 psa iz As-Eka, izvijestili su da su psi tek nakon premještaja počeli dobivati na težini i oporavljati se.

Suodgovornost gradova i općina

„Godinama prijavljujemo As-Eko, no nema promjene. Hoće li nadležna tijela opet ignorirati stanje pothranjenih pasa, nastalo kroz dulje razdoblje nebrige, i onih koji su iz pretrpanih boksova izašli s teškim ozljedama, poput gubitka oka? Direktor As-Eka umanjuje težinu vlastitih propusta navodeći da je u skloništu ‘samo četiri do pet’ pothranjenih pasa. No tvrtka koja obavlja djelatnost skloništa mora osigurati primjerenu skrb za svaku pojedinu životinju. I jedan izgladnjeli i ranjeni pas dokaz je povrede zakona!” ističe Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u Prijateljima životinja.

Dodaje da su jedinice lokalne samouprave imale vremena ispuniti svoju zakonsku obavezu još od donošenja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine i sagraditi vlastita skloništa, a ne financirati privatno: „As-Eko za velik broj gradova i općina iz više županija obavlja posao zbrinjavanja napuštenih životinja. Samo od Šibenika i Splita godišnje uprihodi više od 100 000 eura. Kako je moguće da u skloništu koje se financira javnim sredstvima postoje izgladnjeli, ozlijeđeni i neliječeni psi? Gradovi i općine sukrivci su jer troše proračunska sredstva za zbrinjavanje životinja u problematično privatno sklonište, a ne nadziru kako se taj novac troši i ne ulažu ga u izgradnju vlastitih skloništa.”

Kontinuitet problema – svaki peti pas umire

Aktualni događaji pokazuju kontinuitet nebrige o psima. Još 2020. godine Mreža za zaštitu životinja upozorila je na šokantne podatke iz istog skloništa: prema službenom nalazu veterinarske inspekcije, u razdoblju od 16 mjeseci u As-Eku umrlo je čak 21,37 % pasa, svaki peti pas u skloništu. U isto vrijeme, smrtnost u drugim skloništima u Hrvatskoj bila je višestruko niža. Unatoč tim podacima, višegodišnjim prijavama i upozorenjima na preopterećenost skloništa i nesrazmjer između broja ugovora i realnog kapaciteta, način rada nije se promijenio, a posljedice su ponovno vidljive danas.

Vrijeme je da Šibenik osnuje vlastito sklonište

Prijatelji životinja smatraju da je krajnje vrijeme da Šibenik i ostali gradovi koji imaju ugovore s As-Ekom osnuju vlastito gradsko sklonište, koje će biti pod javnim nadzorom, uključivati lokalnu zajednicu, volontere i udruge te osigurati transparentno trošenje javnog novca i stvarnu zaštitu životinja. Samo tako može se prekinuti višegodišnji obrazac ignoriranja problema i osigurati da napuštene životinje prestanu plaćati cijenu neodgovornog sustava.